Priča najslavnijeg svjetskog zombija razotkrila misterij napitka koji ljude pretvara u zombije

Berlin 2010

 

Priča najslavnijeg zombija na svijetu Clairviusa Narcissea počinje po njegovom povratku “iz mrtvih”u rodno selo L’Estere u središnjem Haitiju. Slučaj Clairviusa nije jedini zabilježen primjer zombifikacije na Haitiju iz 20. st., ali je najbolje dokumentiran. Upravo je njegov slučaj pokrenuo opsežnu istragu zombifikacije koja se pripisuje vudu svećenicima u raznim dijelovima svijeta, pa tako i na Haitiju. U istraživanju koje je uslijedilo sudjelovali su brojni stručnjaci poput antropologa, biologa, liječnika različite  specijalizacije i drugih. U središtu njihova interesa bila su dva napitka, onaj koji se spravljao kako bi ljude doveo u stanje nalik smrti, kao i napitak kojim bi kasnije “umrli” bili ponovno “oživljeni”.

“Smrt” i sahrana

Narcisse je zbog svog lošeg zdravstvenog stanja praćenog iskašljavanjem krvi primljen u američku bolnicu “Albert Schwetizer” u Deschapellesu na Haitiju 1962. godine. U bolnici je umro nakon tri dana. Tada je imao 43 godine. Smrtni list potpisali su američki i haićanski liječnici, a iz smrtovnice je vidljivo da je kao uzrok smrti navedena komplikacija uslijed hipertenzije i plućnog edema. Njegov je pokop vrlo brzo organiziran te je on sahranjen već sutradan. U jednom intervju Narcisse je rekao da je u trenucima svoje obamrlosti mogao sve čuti što se oko njega događalo, ali se nije mogao micati niti govoriti.


Postupak “oživljavanja”

Narcisse tvrdi da je iz groba izvađen iste noći te je uz pomoć drugog napitka “vraćen među žive”. Nakon prividne smrti obamrlom se daje novi napitak u kojem je, kako su istraživanja pokazala, dominantan sastojak biljka  Bijeli kužnjak (Datura, Tatula), koja izaziva snažne halucinacije i čovjeka dovodi u stanje u kojem je, navodno, podložan tuđoj volji. Ovu bilju tradicionalno koriste narodi Srednje Amerike. Ona se javlja i pod drugim nazivima, te se spominje i kao đavolja biljka kako ju je okarakterizirao i Carlos Castañeda poznat po svom istraživanju različitih varijanti stvarnosti kroz uzimanje halucinogenih sredstava

Prisilan rad s drugim “zombijima”

Clairvius je u međuvremenu saznao da je njegova zombifikacija bila neka vrsta kažnjavanja za neplaćanje alimentacije, ali i posljedica loših odnosa s bratom kojem nije pomogao kada mu je pomoć bila potrebna. Kako bi se osvetio, Clairviusov brat traži pomoć vudu svećenika koji ga pretvara u zombija, a nakon čega ovaj provodi dvije godine radeći na farmi zajedno s još stotinjak “zombija”. Oslobodio se u trenutku kada je jedan od zombija ubio vudu svećenika, u čijem je posjedu bila farma. Nakon toga Narcisse je još dugo lutao prije povratka u svoje selo, u strahu od brata i njegove osvete.

Slučaj koji je pobudio interes znanstvenike

Narcisseova priča pobudila je veliku pozornost. Zahvaljujući interesu nekoliko znanstvenika, koji su u napitku vidjeli potencijal u farmakološkom smislu, skupljena su sredstva za financiranje istraživanja na Haitiju. U provedenom istraživanju posebnu ulogu odigrao je tada mladi kanadski antropolog i etnobotaničar Wade Davis iz “Botaničkog muzeja Harvard” koji je proveo nekoliko mjeseci na Haitiju 1982. godine. Davise je tamo razgovarao sa svećenicima vudua i prikupljao uzorke napitaka čiji su sastojci zatim proučavani na Sveučilištu Harvard. Analizirani napitci su se sastojali od biljnih i životinjskih supstanci. Najviše je pozornosti među utvrđenim sastojcima, u napitku kojim se osoba stavljala u stanje obamrlosti, privukla životinjska komponenta, konkretno riba iz obitelji napuhača. U pitanju je riba koja u sebi sadrži snažan neurotoksin (tetrodotoksin), anestetik čak 160 000 puta snažniji od kokaina. Ovi su uzorci uzorci doneseni s Haitija klinički testirani na životinjama, a ti su testovi potvrdili umrtvljujuće djelovanje napitka.

Neslaganja među znanstvenicima

Zanimljivo je da su rezultati istraživanja različito prihvaćeni u znanstvenika, pa tako jedni poput onih švicarskih potvrđuju spomenuta istraživanja, naglašavajući još veći udio tetrodotoksina u uzorcima, dok neki američkih znanstvenici kazuju da su količine ovog otrova zapravo zanemarive.

Ostavština

Ovaj najslavniji “zombi” umro je 1994. godine, u dobi od 72 godine života. Njegova životna priča dala je priliku znanstvenicima da se ozbiljnije pozabave vudu ritualima i dođu do važnih novih spoznaja vezanih uz tamošnje tradicionalno korištenje opojnih sredstava.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari