Dana 15. prosinca 2004. premijerno je prikazan film “Djevojka od milijun dolara” (Million Dollar Baby). Režiju ove odlične sportske drame potpisuje Clint Eastwood, koji je ujedno nositelj glavne uloge, zajedno s Hilary Swank. Uz ovaj sjajan dvojac u filmu se pojavljuje i glumačka legenda Morgan Freeman. Priča je to o ostarjelom i usamljenom boksačkom treneru Franku Dunnu (Clint Eastwood) i djevojci Maggie Fitzgerald (Hilary Swank) koja želi postati boksačicom. Jedan od najpoznatijih filmskih kritičara Roger Ebert, i prvi dobitnik Pulitzera za područje filmske kritike, je komentirao film ovako:
To nije film o boksu. To je film o boksaču.
I potpuno je u pravu jer iako se čini da je boks u prvom planu, središnje mjesto u filmu imaju međuljudski odnosi. Frank vodi zapuštenu teretanu u Los Angelesu i povremeno čita poeziju, dok Maggie konobari i želi se baviti boksom kako bi pobjegla od tog posla i zaradila. Eddie “Scrap Iron” Dupris (Morgan Freeman) je Frankov prijatelj i jedini zaposlenik teretane koji nagovara Franka da pruži priliku Maggie, a ujedno u pozadini vodi gledatelja kroz film.
Zasluženi Oskari
Film je osvojio četiri Oskara i to onaj za najbolji film, režiju, najbolju glumicu i najboljeg sporednog glumca. Ovo je drugi od dva filma o boksu koji su do sada osvojili Oskara za najbolji film, prvi je Rocky iz 1976. godine. Hilary Swank je sasvim zasluženo dobila svoj kipić za kojega je naporno trenirala i nabacila nekih dvadesetak kilograma mišića. Ne samo da je morala u otprilike 90 dana oblikovati svoje tijelo ne bi li izgledala kao netko tko je proveo cijeli život trenirajući, već je morala naučiti i boksati u tom istom kratkom roku.
Ona je svojevremeno izjavila da je njen trening obuhvaćao četiri i pol do pet sati vježbanja svaki dan, i to šest dana u tjednu. Uz fizičko opterećenje imala je i strogi režim prehrane, ali i spavanja. Clint Eastwood je dobio svog Oskara sa 74 godine te je postao najstariji dobitnik ove nagrade u kategoriji režije. Na upit novinara o odnosu s Eastwoodom, Hilary kaže da je od njega usvojila važan moto, a to je da treba vjerovati svom instinktu, bez previše razmišljanja, a koji, kako je primjetila, savršeno funkcionira u snimanju filmova i životu.
Remek-djelo s pokojom zamjerkom
Kritičar Roger Ebert proglasio je film remek-djelom koje je jednostavno, a istovremeno duboko. No, da ne bi bilo sve u superlativima postoje i zamjerke. Najveći prigovor filmu je što nije najavljen kao sportska drama već kao svojevrsni Rocky. Osim te zamjerke kraj filma je izazvao veliko negodovanje u javnosti. Dio publike je bio razočaran krajem koji ne daje nadu već umjesto toga paraliziranima nudi smrt. Eastwood je prigovorima doskočio na ironičan način, izjavivši da je u serijalu filmova o Prljavom Harryju ubijao ljude magnumom kalibra 44, ali da to ne znači da je tako nešto bilo u redu.
Film je snimljen prema knjizi Jerryja Boyda, boksačkog menadžera koji je umro samo mjesec dana nakon što je Eastwood preuzeo režiju filma. Čak i kada je Eastwood potpisao da će režirati film i biti glavni glumac nitko nije želio osigurati budžet od 30 milijuna dolara za njegovo snimanje. Eastwood je bio oduševljen scenarijom te je nakon njegova čitanja izjavio da je scenarij težak, ali istovremeno i prekrasan. Nakon niza peripetija i diplomacije glede financiranja produkcije filma započelo je njegovo snimanje koje je trajalo samo 37 dana. Film je u konačnici zaradio 220 milijuna dolara te je pokazao da je Eastwood još uvijek zlatna uzdanica Hollywooda.
Emocionalni angažman
Ono što je filmu dalo jak emocionalni naboj je završni dio filma u kojem boks doslovno postaje sporedna stvar, a u prvi plan ulaze “duhovi prošlosti”. U svakom slučaju “Djevojka od milijun dolara” je film koji ulazi u najemocionalnije do sada snimljene filmove. Većina filmova dođe i prođe, no ovaj traži puni emocionalni angažman koji ostavlja trag.
“Djevojka od milijun dolara” govori o ženi koja odlučuje uzeti stvar u svoje ruke i napraviti nešto sa sobom, ali i muškarcu koji želi promijeniti odnos s kćeri. U tom svojevrsnom košmaru, oni će jedno drugom kompenzirati sve ono što žele od života, ali ne u romantičnom smislu jer je njihov odnos dublji od toga.
Piše: Sonja Kirchhoffer
