Uz Jacka Kerouaca i Allena Ginsberga, smatra se najznačajnijim predstavnikom beat generacije. Gonjen unutrašnjim demonima, lutao je svijetom, nigdje ne nalazeći smiraj. Bijeg je za njega predstavljalo i pisanje, kako od svakodnevice koja ga je gušila tako i od okova jezika. U remek-djelima kao što su “Narkić”, “Goli ručak” te trilogija “Meki stroj”, nastojao je osporiti nadzor društva nad jezikom, pronaći svoj autentičan unutarnji glas… Čak i kad je taj glas vrištao. Kad udaranje po pisaćem stroju nije pomagalo, bio je tu doživotni oslonac i izdajnik, anđeo zaštitnik i demon mučitelj – morfij. Što se više predavao njegovu mekanom zagrljaju, to se njegova mentalna stabilnost više urušavala, da bi se u konačnici nepovratno ratočila. Za vas smo odabrali nekoliko zanimljivosti iz kaotičnog života Williama S. Burroughsa (1914. – 1997.), jednog od velikana američke književnosti!
1. S bratom po peru i igli Hunterom S. Thompsonom, pionirom gonzo novinarstva, povezivalo ga je slovo “S” na mjestu srednjeg imena. Kod Thompsona, to “S” je stajalo umjesto imena Stockton; Burroughsovo puno ime bilo je pak William Seward Burroughs II.
2. Odrastao je u St. Louisu, kao mlađi od dva sina u obitelji engleskih korijena. Piščev djed, William Seward Burroughs I., 1886. osniva kompaniju “Burroughs Coropration”, koja je danas jedan od najuspješnijih proizvođača uredske opreme. Njegov ujak Ivy Ledbetter Lee, jedan od pionira oglašavanja, bio je pak publicist čuvene obitelji Rockefeller. “U mojoj obitelji, izražavanje osjećaja smatralo se sramotnim i neumjesnim”, ispričat će književnik. Osobito hladan odnos imao je s majkom Laurom. Iritiralo ga je njeno prenemaganje zbog navodne rodbinske povezanosti s Robertom Edwardom Leejem, zapovjednikom vojske Konfederacije u Američkom građanskom ratu.
3. Kao dijete je, kaže, imao niz susreta sa zagonetnim entitetima, od zastrašujućih sivih prikaza koje su lebdjele iznad njegova kreveta, do zelenog jelena koji mu se ukazao u šumi. Potonjeg je smatrao svojom totemskom životinjom. Do kraja života, vjerovao je u magiju i okultne pojave. Prvi esej, koji je objavio još kao školarac, bio je naslovljen “Osobni magnetizam”, a obrađivao je tematiku telepatske kontrole uma.
4. Tijekom studija na prestižnom Harvardu, pisao je za novine “St. Louis Post-Dispatch”, pokrivajući crnu kroniku. Taj posao mrzio je iz dna duše, a s urednikom se posvađao nakon što je odbio pisati o djetetu koje se utopilo.
5. Premda je svoje homeoerotsko nagnuće osvijestio još kao mladić, nevinost je izgubio sa ženom, prostitutkom koja mu je kasnije postala dobra prijateljica.
6. Tridesetih godina prošlog stoljeća, nakon što je diplomirao, putovao je po Europi. U Beču upoznaje te spašava Ilse Klapper, Židovku koja se krila pred nacističkim progoniteljima. Unatoč prosvjedima roditelja, uzima je za ženu, i to u – Hrvatskoj! Učinio je to samo kako bi mlada dama mogla dobiti vizu za Ameriku te ondje živjeti u sigurnosti. Brak nikad nije konzumiran te je okončan nedugo nakon prelaska “velike bare”. Ilse nikada neće zaboraviti njegovu plemenitost. Do kraja života mu je ostala pouzdanica i oslonac u teškim trenucima.
7. Premda neemotivni, roditelji su bili široke ruke kad je lova bila u pitanju. Davali su mu 200 dolara džeparca mjesečno, što je u ono vrijeme bila pristojna svota. Ta financijska injekcija omogućila mu je da se, umjesto sjedenju u kakvom uredu, posveti putovanjima po SAD-u, Meksiku i Južnoj Americi.
8. Opijate je počeo konzumirati tijekom Drugoga svjetskog rata, zbog događaja koji mu je narušio samopouzdanje: htio je postati mornarički oficir, ali je dodijeljen pješadiji. Nakon toga je “puknuo” na živce, pa ga je majka pomoću svojih veza uspjela poštedjeti vojne obaveze.
9. Od četrdesetih godina naovamo, bio je više-manje stalno drogiran. Marihuana, hašiš, ljepilo, opij, kodein, LSD – vjerojatno ne postoji droga koja nije pronašla put do njegovih nosnica ili žila. Morfij mu je bio najčešći pratilac, a heroin najmiliji. “Pušio sam ga, jeo, šmrkao, ubrizgavao u vene, gurao u rektum. Igla nije važna – na koji god način ubaciš to sra*je u sebe, rezultat je isti”, govorio je. Priznao je još nešto: bio je toliko drogiran kad je pisao svoje najpoznatije djelo, roman “Goli ručak”, da se nikad nije uspio sjetiti što taj naslov doista znači!
10. Po preseljenju u New York, upoznaje se s mladim piscima Allenom Ginsbergom i Jackom Kerouacom. S potonjim je unajmio stan, rupčagu koja nije imala tople vode, ali je zato obilovala žoharima. I, dakako, drogom – vjerojatno nije bilo ladice iz koje nisu iskakale šarene tablete i bijeli prah.
11. Na početku spisateljske karijere, koristio se pseudonimom William Lee, a Kerouac ga u svom remek djelu, romanu “Na cesti”, zove Stari Bik Lee (Burroughs je, naime, bio znatno stariji od ostalih bitnika).
12. Činjenica da je bio homoseksualac nije ga spriječila da se oženi s Joan Vollmer, prijateljicom Kerouacove supruge, i da joj napravi dijete: u boljoj polovici našao je idealnu partnericu za prepuštanje umjetnim rajevima. Kako bi financirao svoju i njenu naviku, posao istrebljivača gamadi zamijenio je unosnijim zanimanjem dilera heroina. To ga je ubrzo dovelo u sukob sa zakonom, pa daje petama vjetra te s obitelji seli u Meksiko.
13. Daleko od doma, supružnici su još dublje potonuli u ovisnost – po morfiju bi počeli “udarati” već rano izjutra. Jednom takvom prilikom, ideja da ona stavi čašu s vodom na glavu a da je on pokuša pogoditi metkom oboma se učinila savršeno razumnom. Pisac, nažalost, nije bio vješt poput imenjaka Tella pa je, umjesto čašu, pogodio Joaninu glavu. Sirotica je ostala na mjestu mrtva, a Burrougs je, umjesto robije, zahvaljujući obiteljskim vezama uspio ishoditi dvije godine uvjetne kazne. Godinama kasnije, u romanu “Queer”, priznat će da upravo fatalnoj nesreći duguje spisateljsku karijeru: “Taj događaj me gurnuo u ponor iz kojeg sam se bio prisiljen izvući na jedini način koji sam znao – pisanjem”.
14. Unatoč navikama koje bi posramile i Keitha Richardsa, Burroughs je dočekao duboku starost. Umro je u dobi od osamdeset tri godine, od srčanog udara.
15. U već spomenutom “Golom ručku”, djelu nelinearne naracije, najavio je fenomene kao što su AIDS, liposukcija, autoerotične smrti i epidemija cracka.
Piše: Lucija Kapural
