Prema legendi, Budvu je osnovao Kadmo, sin feničkog kralja i vladar Tebe!

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

U srcu Evrope, u srazu dramatičnih balkanskih planina i pitoma jadranskog plavetnila, smjestila se Crna Gora. U svojoj nadahnutoj igri, priroda je ovu neveliku zemlju zasula biserima, kao da je htjela demonstrirati svo svoje umijeće. Boka Kotorska, jedan od najljepših zaljeva na svijetu; nadnaravni mir Skadarskog jezera, najvećeg jezera na Balkanu, kojeg remeti tek cvrkut i lepetanje krila (riječ je o jednom od najpoznatijih rezervata za ptice u Europi!); usplahirenost rijeke Tare, čije brzace mogu svladati samo oni avanturističkog duha; tajanstveni spokoj Biogradske Gore, najstarijeg nacionalnog parka koji se diči sa mnoštvom endemskih biljnih vrsta; surovost kanjona Morače; igra kamenih ukrasa Lipske pećine; nestvarno zelena jezera gorostasnog Durmitora; zastrašujuće i fascinantno Oko Skakavice, vrelo promjera trideset metara; moćni i bučni vodopad Grlje, miris mediteranske vegetacije u zraku, guste crne šume koje su dale ime zemlji te drevni manastiri u kojima vrijeme kao da je stalo tek su neki od tih bisera.

Burna povijest Crne gore isprepliće se s brojnim legendama i mitovima. Kotor, lučki gradić koji se ugnijezdio podno planine Lovćen, stoljećima je bio meta osvajača. Napadale su ga i opsjedale najveće vojne sile, tresao ga je razoran potres, a opstao je zahvaljujući monumentalnim zidinama, koje su građene i dograđivane od devetoga do devetnaestog stoljeća. Prema legendi, grad su osnovali Argonauti, u potrazi za Zlatnim runom.

Sveti Stefan, poluotočić u crnogorskom primorju koji je s kopnom povezanim uskom prevlakom, također se doima poput mjesta na čijim kamenim uličicama oživljava davna prošlost. Nekoć maleno ribarsko naselje, kroz stoljeća se uspješno branio od gusara, a potom i Turaka. Prema legendi, naselje je nastalo nakon pobjede plemenske zajednice Paštrovića nad posadama turskih galija, a od ugrabljenog plijena podignuta je tvrđava, s po jednom kućom za svako od dvanaest paštrovskih plemena.


Budva (na slici!), luka na poluotoku u središnjem dijelu crnogorskog primorja, po mnogima je jedan od najljepših gradova svijeta. Rivijera dugačka dvadeset pet kilometara, kristalnočisto more azurne boje, panoramske pješačke staze, uske kamene uličice, slikoviti trgovi, vrhunski restorani i uzbudljiv noćni život samo su neki od razloga koji Budvu čine turističkom hit-destinacijom. Ujedno je riječ o jednom od najstarijih naselja na Jadranu. Prema legendi, osnovao ju je Kadmo, sin feničkog kralja Agenona, vladar Tebe i muž boginje sloge Harmonije. U dubokoj starosti, supružnici su bili prisiljeni napustiti grad: na volovskoj zaprezi (otud naziv “Butoe”, odnosno “volovi”!) došli su u zemlju Ilira i zagospodarili njome. Vjeruje se da se Kadmov i Harmonijin grob nalazi u blizini Epidamna, današnjeg Drača.

Ovo ilirsko naselje u petom stoljeću prije Krista spominje Sofoklo. Ondje se rano razvio grčki emporij, kolonija Bouthóē. Od 168. godine, kad je došla pod rimsku vlast, Budva je znana kao oppidum civium Romanorum. Nakon propasti Rimskoga Carstva, bila je pod bizantskom vlašću, a 841. i 867. pustošili su je Saraceni. U srednjem vijeku zvala se Civitas antiqua. Pripadala je bizantskoj temi Dalmaciji, Duklji, Raškoj, Zeti, a od 1360. kao njezini gospodari smjenjuju se Balšići, Crnojevići, Sandalj Hranić, Đurađ Stracimirović, Balša III. i Đurađ Branković. Pod vlašću Mletačke Republike bila je od 1442. do 1797. godine, a poslije su je okupirale Austrija, Rusija i Francuska, da bi potom pripala Austriji. Od 1941. godine bila je pod talijanskom, a od 1943. do 1944. godine pod njemačkom okupacijom.

Piše: Lucija Kapural

Komentari