Predak današnjih sisavaca preživio je masovno izumiranje – spavajući!

Prije otprilike 250 milijuna godina, područjem današnje Indije, Kine, Afrike, Antarktike i Rusije tumaralo je stvorenje koje kao da je stvoreno u pomahnitaloj mašti pisca znanstvene fantastike. Dva i pol metra dugačak listrosaur, predak modernih sisavaca, imao je kandže oštre poput žileta, debelu, obješenu kožu sive boje, njušku sličnu onoj u goleme kornjače, dvije kratke kljove te snažan, mišićav rep. Ovaj nelijepi četveronožac, pokazala je nedavno objavljena studija, uspio je preživjeti trijas – ne zbog napredne lovačke strategije, već zbog činjenice da bi preko zime na duže vrijeme “ubio oko”. Riječ je, naime, o prvoj životinji za koju je dokazano da je hibernirala. Uoči zime, njena tjelesna temperatura izjednačila bi se s temperaturom okoliša, a frekvencija disanja se usporavala, baš kao i rad srca i krvotoka. Zapala bi u stanje slično snu, tijekom kojeg bi se istrošile sve njene masne rezerve, a zimski san prirodno je prestajao kad bi se povisila temperatura okoliša – kao i kod današnjih homeotermnih životinja. Do tog su uvida došli stručnjaci sa Sveučilišta Harvard. Predvođeni znanstvenicom Megan Whitney s Odsjeka za evolucijsku biologiju, analizirali su fosilne ostatke kljova šest antarktičkih i četiri afrička listrosaura. Shvatili su da imaju jednak raspored dentina, tvrda tkiva koje okružuje zubnu pulpu, kao i današnje životinje koje hiberniraju. “Riječ je o prilagodbi koju su bile prisiljene razviti životinje u hladnim područjima. Upravo zahvaljujući njoj, listrosauri su uspjeli preživjeti masovno izumiranje u permu, koje je s lica planeta izbrisalo sedamdeset posto kopnenih kralježnjaka”, objašnjava znanstvenica.

Piše: Lucija Kapural

Komentari