Pred sudom: Svinje koje su jele ljude i završile na optuženičkoj klupi!

Fotografija: Esther The Wonder Pig.

Koliko god nevjerojatno zvučalo, ali životinjama se sudilo tijekom srednjeg vijeka, kao i kasnije. Na optuženičkoj klupi najčešće su se nalazile svinje, kao proždrljivice koje jedu sve što im dođe pod njušku. Ovdje donosimo nekoliko takvih dokumentiranih slučajeva.

Kazneni progoni svinja

U knjizi “Životinje pred sudom: kazneni progon i smrtna kazna za životinje”, Edwarda Paysona Evansa, navodi se slučaj iz 1266. kada je svinja optužena da je pojela čovjeka. Nakon suđenja, svinja je proglašena krivom od strane redovnika Opatije Sainte Genevieve na kaznu javnog spaljivanja. Pogubljenje se dogodilo u francuskom selu Fontenay aux Roses koje je danas jedno od predgrađa Pariza. Sličan slučaj dogodio se u Francuskoj, samo stoljeće kasnije, kada je svinja uhićena zbog težeg zločina u kojem je usmrtila dijete staro tri mjeseca, pojevši mu lice. Svinja je odmah odvedena u zatvor, a kasnije je osuđena na kaznu vješanja. Godine 1457. datira se još jedan dokumentirani sličan slučaj u kojem je krmača sa svojim praščićima (njih šest) u mjestu Savigny sur Etang u Burgundiji optužena da je ubila i dijelom pojela petogodišnjeg dječaka. Krmača i njezini praščići su zajedno sa vlasnikom odvedeni u zatvor. Prema sudskim spisima na suđenju su bila prisutna tri odvjetnika (dva tužitelja i jedan branitelj), a pozvano je i 10 svjedoka. Na temelju svjedočenja sudac je zaključio da je vlasnik trebao pažljivije paziti na svoje životinje, no odgovornost za ubojstvo snosila je ipak sama krmača. Krmača je proglašena krivom i osuđena na smrt, ali je njezino potomstvo zbog svoje mladosti, kao i nedostatka dokaza da je u tom činu sudjelovalo, pomilovano. Ova je svinja najgore prošla jer je nakon što je proglašena krivom osuđena na javno sakaćenje prednjih nogu i glave, zatim je odjevena u jaknu i hlače i obješena na javnom trgu u blizini gradske vijećnice.

Učestalost takvih suđenja

Životinjama se sudilo poput ljudi iako nisu bili svrstani u istu pravnu kategoriju. Takva suđenja nisu bila izolirana i sudilo se i mnogim drugim vrstama životinja. Očito je da su svinje slobodno lutale uokolo dok su se takvi slučajevi događali. U 15. st. takva su suđenja postala učestala te su se proširila cijelom Francuskom, a odatle i izvan njezinih granica na područja Italije, Njemačke i drugih zemalja. Svinje su poput konja, magaraca i drugih domaćih životinja bile pod nadzorom svjetovnih sudova dok su divlje spadale pod jurisdikciju crkvenih sudova. Čitav proces imao je formu pravog suđenja, tako da bi se sastavila optužnica u kojoj bi sudac razložio slučaj uz prisutnost odvjetnika i svjedoka. U većini slučajeva optužene bi životinje bile osuđene na smrt. Preferirani način pogubljena su bila vješanja, ali su se, kako smo vidjeli iz ranijih primjera, propisivale različite kazne. Krvnik je, i u tim slučajevima pogubljenja imao rukavice kako bi ostao čist i oslobođen grijeha, a za to je, naravno, dobivao plaću.


Suđenje životinjama protivno rimskom pravu

Prema rimskom pravu životinjama se nije moglo suditi već samo njihovim vlasnicima jer životinje ne mogu biti krive. Problem je mogao biti samo u vlasniku ili onome tko je životinju čuvao u određenom trenutku. Ako bi došlo do kakvih problema svinja se mogla dati u rimskom svijetu oštećenoj strani kao kompenzacija. Iako su kršćanski propovjednici razlikovali ljude od životinja ipak je postojala tendencija antropomorfizacije životinja. Ljudi su im tako pripisivali razum i vlastitu volju zbog čega su smatrane odgovornim za svoje postupke.

Različita objašnjenja

Danas postoje različite teorije zašto se životinjama sudilo u jednom razdoblju povijesti, no u osnovi se te teorije mogu grubo svrstati u dvije kategorije. Prema zagovornicima vjerskog tumačenja sva su živa bića jednaka pred Bogom i tako odgovorna za svoje postupke dok prema svjetovnim tumačenjima takva su suđenja nosila moralnu poruku ljudima da budu oprezniji u svojim postupcima, da se više brinu o svojim životinjama, kao i da ne ostavljaju djecu bez nadzora. Kazneni progoni životinja nastavili su se i dijelom nakon srednjeg vijeka te je tako, primjerice evidentirano da je u drugoj polovici 16. st. jedna svinja za svoj zločin osuđena tako što je živa zakopana u zemlju.

U srednjovjekovnom pa i kasnijem sustavu bezakonja teško je bilo uhvatiti i osuditi prave kriminalce dok su se životinja lako mogle kazniti i na taj način dati primjer i, uvjetno rečeno, pouku drugima da poštuju “slovo zakona”.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari