Prapovijesni golubovi bili su šareni kao papige te pet puta veći od onih današnjih!

Tonga, država u istoimenoj polinezijskoj otočnoj skupini u jugozapadnom dijelu Tihog oceana, bogata je fosilnim ostacima davno izumrlih životinjskih vrsta. Na čak šest tamošnjih otoka – Foi, Lifuki, ‘Uihi, Ha’afevi, Tongatapuu i ‘Eui – nedavno su pronađene kosti pretka današnjega goluba. Ranije nepoznata vrsta, nazvana Tongoenas burleyi, živjela je prije više od šezdeset tisuća godina. Poput tolikih skupina faune, izumrla je krivnjom naših predaka. “Prije otprilike 2.850 godina, nedugo nakon što su naselili ovo otočje, ljudi su istrijebili skoro sve golubove. Objašnjenje nije složeno – njihovo meso, baš kao i ono grlica, iznimno je ukusno. Osim toga, pripadnici vrste Tongoenas burleyi bili su goleme ptičurine – dugački gotovo pedeset pet centimetara, veličinom su pet puta nadmašivali današnje golubove… Od jedne jedinke mogla se nahraniti čitava obitelj!”, objašnjava voditelj istraživanja David Steadman, ornitolog zaposlen u Muzeju prirodne povijesti Floride. “Bilo nam je jasno da su ljudi izlovili ove drevne letačice čim smo otkopali prve kosti. Ostaci su, naime, bili odlomljeni i pougljenjeni”. Zlosretne ptice, dodaje znanstvenik, gradile su gnijezda na visokim granama guave ili mangovca, služeći kao prenositelji sjemenki toga tropskog voća. “Te biljke imaju velike, mesnate plodove, a golubovi su ih mogli pojesti u dva-tri zalogaja. Prema našim procjenama, bili su u stanju progutati obrok veličine loptice za tenis!” s oduševljenjem priča Steadman. Kolege i on iznijeli su hipotezu da je tongoanski golub imao perje jarkih boja, slično onome današnjih papiga. “To je logičan zaključak – naime, ptice koje žive bliže zemlji su, zbog kamuflaže, sive ili smeđe, dok su stanovnice raskošnih tropskih stabala, iz istih razloga, šarene”. Studiju o neobičnom golubu dr. Steadman je posvetio suradniku Arthuru Whistleru, stručnjaku za polinezijsku botaniku koji je u travnju preminuo od COVID-a.

Piše: Lucija Kapural

Komentari