U genetici, sekvenciranjem nazivamo metodu kojom je moguće utvrditi redoslijed pojedinih gradivnih elemenata u velikoj molekuli – kod DNK i RNK utvrđuje se redoslijed nukleotida, a kod bjelančevina redoslijed aminokiselina. Riječ je o svojevrsnom početku istraživačke revolucije na polju genomike.
Počevši od 1995. godine, do danas je sekvenciran genom 330 različitih organizama, uključujući onaj čovjekov. Dešifriranje ili “otključavanje” genskog koda izravno na “izvoru”, na nivou DNK, za znanstvenike je uvijek uzbudljivo, a oni američki jedan takav pothvat ostvarili su prije tri godine. Predvođeni evolucijskom biologinjom Charlotte Lindquist, izdvojili su i sekvencirali genom psa iz ledenog doba.
Najstarija pseća kost u Novom svijetu
Fosilni ostaci bedrene kosti ovog četveronošca, stari preko deset tisuća godina, otkriveni su u špilji na obali Aljaske, nekoliko kilometara istočno od otoka Wrangella. Poznat kao PP-00128, ovaj uzorak predstavlja najstariju pseću kost koja je ikad pronađena u Novom svijetu.
Nakon sekvenciranja, Lindquist i kolege sa Sveučilišta u Buffalu mitohondrijski genom usporedili su s onim u modernih pasa, drevnih arktičkih vrsta te pasa koji su područje Amerike nastanjivali prije dolaska Europljana. Analiza je pokazala da je aljaški pas dijelio zajedničkog pretka s potonjom skupinom.
Migracijski valovi
Budući da su psi pratioci ljudi, podaci koje su znanstvenici prikupili pomažu im da odrede ne samo vrijeme već i mjesto ulaska Europljana praćenih psima u Ameriku. “Naša studija podupire teoriju da je do ove migracije došlo kad su se obalni ledenjaci počeli povlačiti tijekom posljednjega ledenog doba”, objasnila je Lindquist. “Otprije znamo da je bilo više valova migracije pasa na američki kontinent, no nismo znali odgovor na mnoga pitanja: gdje su prvi psi pristigli? Jesi li pratili unutrašnji koridor između golemih blokova leda, koji su prekrivali američki kontinent, ili se njihova migracija odvijala uzduž obale? Nakon ovog istraživanja, slika je mnogo jasnija”.
Analiza uzorka PP-00128 ugljikovim izotopima pokazala je da se se ova životinja hranila morskim stvorenjima, ribom i ostacima tuljana i kitova, što je Lindquist i kolege uputilo na zaključak da je bio dio migracijskog vala koji je prolazio obalnom rutom, a ne središnjim kopnenim koridorom.
Valja dodati da nisu svi psi stigli u Ameriku istodobno. Arktički psi kolonizirali su je kasnije, stigavši iz istočnoazijske kulture Thule; sibirski haskiji uvezeni su na Aljasku tijekom zlatne groznice, a velika skupina je u novi dom došla prateći europske kolonizatore.
Piše: Lucija Kapural
