Netko bi neupućen pomislio da se s emancipacijom Afroamerikanaca situacija za ovu populaciju promijenila, ali nije, barem ne, na jugu Amerike. Robovi su dobili osobnu slobodu, ali se jug Amerike potrudio da im ograniči sva ostala prava. U osnovi ta prava su im oduzimala i privid tobožnje slobode, dok situacija nije eskalirala u 90-im godinama 19. st. Afroamerikanci su postali sve češća meta linčovanja od strane bijelih rasista. Ovakva organizirana brutalna ubijanja bila su najčešća na području tri savezne američke države Mississippija, Georgije i Texasa.
Linč kao spektakl
Linč podrazumijeva ubijanje pojedinaca ili grupe ljudi bez odgovarajućeg pravnog protokola. Ta pogubljenje deklarativno izvodi pobješnjela rulja, ali u njoj uvijek ima predvodnika. Ovakav scenarij uglavnom dobiva gromoglasnu potporu mase. Linčovanje kao način obračuna s bivšim robovima, ali i pripadnicima drugih rasa bilo je uobičajeno na prijelazu iz 19. u 20. st. Žrtve su najčešće bile obješene, ali su linčovanja uključivala i brutalno nasilje poput mučenja, sakaćenja i spaljivanja. Linčevi bi poprimali obilježja spektakla kojima bi se bijelci naslađivali mukama crnaca, a fotografije linča su se koristile kao razglednice u stilu “Pozdrava s Juga”. Afroamerikanci su najčešće linčovani zbog navodnog silovanja bjelkinja, ali naravno i zbog drugih razloga, pa čak i kada razlozi nisu postojali. Mnogi su ubijeni i zbog toga što nisu “izrazili dovoljno poštovanja” prema “superiornim” bijelcima.
Horor u Wacou
U svibnju 1916. uhićen je sedamnaestogodišnji crnac pod optužbom za silovanje i ubojstvo svoje pedesettrogodišnje bijele poslovotkinje Lucy Freyer. Jesse Washington je bio prisiljen priznati ubojstvo i silovanje koje nije počinio. Kako bi se izbjegao linč poslan je u zatvor u Dallas, gdje je čekao suđenje. Nakon suđenja vratio se u prepunu sudnicu Wacoa. Dvanaest bijelaca je sastavilo porotu i proglasilo ga krivim za ubojstvo nakon svega nekoliko minuta. Poslije suđenja prilikom izlaska iz zgrade policija ga je, navodno, namjeravala odvesti u zatvor, ali ga je rulja preotela i odvela na trg. Gomila bijelih građana omotala je lanac oko vrata Washingtona te ga je tukla. Prije negoli je obješen na drvo zaliven je uljem, a nakon vješanja ispod njega je zapaljena hrpa suhih kutija, a on je obješen i postupno spuštan u vatru. Ono što je jasno da je policija prešutno to dozvolila jer je vatrenim oružjem mogla spriječiti rulju u njezinom naumu. Svjedok ovog čina koji je u to vrijeme imao 14 godina, Harold Lester Goodman, kaže da je rulja nakon što je počinila zločin skinula izmrcvareno i pougljenjeno tijelo i s njim se vozila gore dolje po gradskoj prometnici.
Zarada na fotografijama
Ono što ovakve stvari čini najčudnijim je činjenica da ovo ubojstvo nije učinila nekolicina ljudi već je ubojstvu prisustvovala 15 000 do 20 000 ljudi. U prvi red se probio lokalni fotograf Fred Gildersleeve, koji je snimio cijeli postupak linča te je na osnovu njih izradio razglednice, na kojima je “masno” zaradio jer su se fotografije distribuirale diljem svijeta.
Ubojstvo koje je donijelo promijene
Jessejeve ubojice nikada nisu odgovarale za počinjeni zločin. Gradski odbor u Wackou je osudio linč, no nikada niti jedan gradski akt nije službeno spomenuo ime brutalno spaljenog Jesseja Washingtona. Ipak, njegovo je ubojstvo donijelo promijene jer je rezultiralo buđenjem pokreta za ljudska prava. U izdanju časopisa “Krize” (The Crisis) u srpnju 1916. njegov je urednik Du Bois objavio tekst popraćen brojnim fotografijama, na kojima je bilo snimljeno ubojstvo sedamnaestogodišnjeg tinejdžera, Jesseja Washingtona. Urednik Du Bois je zahvaljujući povećanju naklade uspio skupiti 20 000 dolara za kampanju protiv linčovanja, što bi danas odgovaralo svoti od otprilike pola milijuna dolara. Ova novčana sredstva pomažu daljnjem organiziranju i djelovanju organizacije National Association for the Advancement of Colored People (NAACP) odnosno Nacionalne udruge za boljitak obojenih osoba, koja je osnovna 1909. godine, ali koja s ovim sredstvima počinje s ozbiljnijim djelovanjem.
Sporadična linčovanja i danas
Iako su pravo Afroamerikanaca znatno bolja, i danas se bilježe pojedinačna linčovanja. Jedno od zadnjih linčovanja iz rasističkih pobuda zbilo se 1998. godine. Naime, crncu Jamesu Byrdu Jr. trgovcu usisavačima ponuđen je prijevoz od strane trojice bijelih muškaraca, koji su ga umjesto kući odvezla na sporednu cestu tu ga pretukla, urinirala i vršila nuždu po njemu, a zatim ga privezala lancima za pick up te ga vukla po asfaltu pet kilometara sve dok mu nije otpala ruka i glava. Njegovo su tijelo ostavili ispred afroameričke crkve, a sve se to odigralo opet na Jugu, u okolici gradića Jaspera u Texasu. Završit ćemo s izrekom Nelsona Mandele:
Prezirem rasizam jer ga smatram barbarstvom, bez obzira na to da li dolazi od crnog ili bijelog čovjeka.
Linč nije izumro, o čemu svjedoči ovaj relativno nedavan primjer brutalnog ubojstva sredovječnog i skromnog čovjeka crne rase od strane bijelih supremacista, za koje kao da je vrijeme stalo pa su u mentalnim vidicima ostali odani tradiciji svojih predaka, koji su učestalo prakticirali linčeve kao način zabave.
Piše: Sonja Kirchhoffer
