Povijest praznovjerja: Da kucnem o drvo, uspijevam plaćati rate kredita!

Često mislimo da smo praznovjerja ostavili tamo negdje u prošlim vremenima, no ako se malo zagledamo u svoju bližu ili dalju prošlost, uočit ćemo određene obrasce ponašanja, koji su ostatak iz davnina, a za koje volimo vjerovati da su prevladani, zahvaljujući razvoju svijesti i napretku tehnologije. No, pitanje je jesmo li doista prevladali takve obrasce ponašanja? Primjerice ženski svijet obično ima sretnu odjeću, koju odijeva na važne dane kako bi si osigurao što veću vjerojatnost za sretni ishod željenog cilja. Muški, pak ima neke svoje moduse. Praznovjerja se prilagođavaju duhu vremena u kojem netko živi. Prema najjednostavnijoj definiciji praznovjerja, ono je čin za koji mislimo ili vjerujemo da će nam pomoći u traženju sreće odnosno držati nas podalje od nesreće.

Nećemo o crnim mačkama!

Neka praznovjerja su skoro nestala, ali još uvijek u ruralnim sredinama ljudi poskoče tri puta kada im crna mačka pređe preko puta ili jednostavno promijene smjer kretanja, kako bi izbjegli loše posljedice takvih susreta, a koji prema raširenom mišljenju imaju negativno značenje. U ovom članku se nećemo baviti crnim mačkama, već kucanjem o drvo koje proizlazi iz donekle sličnih očekivanja.

Iz vremena kada je čovjek bio u bliskom kontaktu s prirodom


Vjerojatno ste nekada izjavili kako uspijevate otplatiti rate kredita da biste odmah pokucali o neki drveni predmet u svojoj blizini. Obično je to popraćeno u nas riječima: “Da kucnem o drvo”. U pitanju je prastari običaj, koji se povezuje s drevnim vjerovanjima u duhove prirode. Vrijeme iz kojeg potječe animizam je period kada je čovjek živio u bliskom kontaktu s prirodom. Kucanje o drvo, ljude je dovodilo u direktnu komunikaciju s duhovima prirode. Smatralo se da pojedine vrste drveća imaju veću zaštitnu moć od ostalih, pa su ljudi najviše tražili zaštitu hrasta, jasena, gloga, vrbe i nekih drugih stabala.

“Pik -spas za mene”

U kršćanstvu dolazi do transformacije u kojoj drvo iz prirode postaje simbol Isusova raspela. Ovdje predočeni zaključci temelje se na istraživanju humanističkih znanstvenih disciplina, a koje do početka 19. stoljeća nemaju svoju nikakvu pisanu potvrdu. Prvi zapisi koje etnolozi i antropolozi vezuju uz kucanje o drvo su iz Engleske i povezani su uz staru dječju igru, nazvanu Tiggy Tiggy Touch Wood, u kojoj su sudionici mogli izbjeći hvatanje jednostavnim kuckanjem o drvo. Slična varijanta bila je silno popularna u sedamdesetim i osamdesetim u nas, a nazivala se najčešće “Pik – spas za mene”. No, tek je s daljnjim razvojem znanosti došlo do povezivanja ovog običaja kuckanja o drvo s poganskim razdobljem.

Ako se uhvatimo za dugme!

Sva praznovjerja neovisno o vremenu kada se koriste polaze od premise da postoji viša sila, koja je u stanju modificirati našu sreću. To bi konkretno značilo da određena banalna događanja poput susreta s dimnjačarem tretiramo kao naznaku upletanja više sile te nam ona na put može dovesti osobu koja će nam “donijeti sreću”, odnosno utjecati na tijek naše budućnosti, ali pod uvjetom, ako je dimnjačar u pitanju da se uhvatimo za dugme. Važan je ovdje i princip kontakta i kontaminacije što nači da bi nešto imalo efekt mora vam se naći na putu i biti s vama u dodiru kako bi kontrolirali događanja.

Ratnici koji ostavljaju šljemove izvan doma

Nekada su ratnici svoje šljemove ostavljali izvan kuća i nisu ih nosili unutar doma jer se vjerovalo da stvari koje imaju bilo kakvu vezu s nesrećom odnosno opasnošću, ne smiju unutra jer tako mogu narušiti kućni mir. U kućama se obično izbjegavaju i ljestve, a jedno od objašnjenja za to je da kada ljestve stoje naslonjene na zid stvaraju simbol trokuta odnosno vezane su uz sveti broj kršćanstva, broj tri. Prolaženjem ispod njih se na neki način izražava nepoštovanje prema ovoj religiji i njenim temeljnim postulatima.

Praznovjerje i nije loše!

Knjiga nazvana “Kucanje o drvo. Sreća, mogućnosti i značenje svega” ( Knock on wood. Luck, Chance, and the Meaning of Everything), a koju je napisao sveučilišni profesor Jeffrey S. Rosenthal, ukazuje na shvaćanje praznovjerja, prema kojem se na sreću može utjecati, što bi značilo da je ona “podatna” poput plastelina. U osnovi on smatra da praznovjerja mogu imati pozitivan utjecaj na živote. Prema njemu sama pomisao da nešto donosi sreću utječe na porast samopouzdanja. Zbog toga osobe koje razmišljaju na takav način, u kombinaciji samopouzdanja i vjere, mogu postići bolje rezultate nego što bi to bilo bez ove psihološke podloge. Ovo mišljenje se zbog toga naziva još i čarobnim mišljenjem.

Završit ćemo s izjavom poznatog antropologa Bronislawa Malinowskog koji kaže da tjeskoba potiče ljude da se okrenu čarolijama i ritualima, kako bi dobili osjećaj da imaju kontrolu nad svojom sudbinom i sudbinom svojih najbližih. Iako kucanje o drvo, kao i neka druga praznovjerja koja smo usput dotaknuli, možda djeluju trivijalno, pomažu u potiskivanju tjeskobe i stvaranju osjećaja dodatnog samopouzdanja i sigurnosti.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari