Često mislimo da smo praznovjerja ostavili tamo negdje u prošlim vremenima, no ako se zagledamo u svoju bližu ili dalju prošlost, uočit ćemo određene obrasce ponašanja, koji su ostatak iz davnina, a za koji volimo vjerovati da je ostao daleko iza nas. No, pitanje je jesmo li doista prevladali praznovjerje? Primjerice ženski svijet obično ima sretnu odjeću, koju odijeva na važne dane kako bi si osigurao što veću vjerojatnost za sretni ishod željenog cilja. Muški, pak ima neke svoje moduse ponašanja. Praznovjerja se prilagođavaju duhu vremena u kojem netko živi. Prema najjednostavnijoj definiciji praznovjerja, ono je čin za koji mislimo ili vjerujemo da će nam pomoći u traženju sreće odnosno držati nas podalje od nesreće.
Nećemo o crnim mačkama!
Neka praznovjerja su skoro nestala, ali još uvijek u ruralnim sredinama ljudi poskoče tri puta kada im crna mačka pređe preko puta ili jednostavno promijene smjer kretanja, kako bi izbjegli loše posljedice takvih susreta. U ovom članku se nećemo baviti crnim mačkama, već kucanjem o drvo koje je povezano donekle sa sličnim razlozima.
Iz vremena kada je čovjek bio u bliskom kontaktu s prirodom
Vjerojatno ste nekom prilikom izjavili da uspijevate otplatiti rate kredita da biste odmah potom pokucali o neki drveni predmet u svojoj blizini. Obično je to popraćeno u nas riječima: “Da kucnem o drvo”. U pitanju je prastari običaj, koji se povezuje s drevnim vjerovanjima u duhove prirode. Vrijeme iz kojeg potječe animizam je period kada je čovjek živio u skladu sa svojim okruženjem. Kucanje o drvo, ljude je dovodilo u direktnu komunikaciju s duhovima koji su nastanjivali apsolutno sve oko njih. Smatralo se da pojedine vrste drveća imaju veću zaštitnu moć od ostalih, pa su ljudi najviše tražili zaštitu hrasta, jasena, gloga, vrbe i nekih drugih stabala.
“Pik -spas za mene”
U kršćanstvu dolazi do transformacije u kojoj drvo iz prirode postaje simbol Isusova raspela. Prvi zapisi koje etnolozi i antropolozi vezuju uz kucanje o drvo su iz Engleske i povezani su uz staru dječju igru, nazvanu Tiggy Tiggy Touch Wood, u kojoj su sudionici mogli izbjeći hvatanje jednostavnim kuckanjem o drvo. Slična varijanta bila je silno popularna u sedamdesetim i osamdesetim u nas, a nazivala se najčešće “Pik – spas za mene”. No, tek je s daljnjim razvojem znanosti došlo do povezivanja ovog običaja kuckanja o drvo s poganskim razdobljem.
Ako se uhvatimo za dugme!
Sva praznovjerja neovisno o vremenu kada se koriste polaze od premise da postoji viša sila, koja je u stanju modificirati našu sreću. To bi konkretno značilo da određena banalna događanja poput susreta s dimnjačarem tretiramo kao naznaku upletanja više sile koja može utjecati na tijek naše budućnosti, ali pod određenim kontroliranim uvjetima. Da bi susret s dimnjačarem donio dobre stvari moramo se uhvatiti za dugme.
Ratnici koji ostavljaju šljemove izvan doma
Nekada su ratnici svoje šljemove ostavljali izvan kuća i nisu ih nosili unutar doma jer se vjerovalo da stvari koje imaju bilo kakvu vezu s nesrećom odnosno opasnošću, ne smiju unutra jer tako mogu narušiti kućni mir. U kućama se obično izbjegavaju i ljestve, a jedno od objašnjenja, kaže, da je to zbog toga što one stoje naslonjene na zid stvaraju simbol trokuta odnosno vezane su uz sveti broj kršćanstva, broj tri. Prolaženjem ispod njih se na neki način izražava nepoštovanje prema ovoj religiji i njenim temeljnim postulatima.
Praznovjerje i nije loše!
Knjiga nazvana “Kucanje o drvo. Sreća, mogućnosti i značenje svega” ( Knock on wood. Luck, Chance, and the Meaning of Everything), a koju je napisao sveučilišni profesor Jeffrey S. Rosenthal, ukazuje na shvaćanje praznovjerja, prema kojem se na sreću može utjecati, što bi značilo da je ona “podatna” poput plastelina. U osnovi on smatra da praznovjerje može imati pozitivan utjecaj na naše živote. Prema njemu sama pomisao da nešto donosi sreću utječe na porast samopouzdanja. Zbog toga osobe koje razmišljaju na takav način, , mogu postići bolje rezultate
Završit ćemo s izjavom poznatog antropologa Bronislawa Malinowskog koji kaže da tjeskoba potiče ljude da se okrenu čarolijama i ritualima, kako bi dobili osjećaj da imaju kontrolu nad svojom sudbinom i sudbinom svojih najbližih. Iako kucanje o drvo, kao i neka druga praznovjerja koja smo usput dotaknuli, možda djeluju trivijalno, pomažu u potiskivanju tjeskobe i stvaranju osjećaja dodatnog samopouzdanja i sigurnosti, odnosno daje nam osjećaj kontrole.
Piše: Sonja Kirchhoffer
