Smatrali vi nogomet najvažnijom sporednom stvari u životu ili pak besmislenom igrom, uvjereni smo da ćete uživati u zanimljivim činjenicama iz povijesti Svjetskih prvenstava u ovome sportu koje smo za vas odabrali!
1. Prvo SP u nogometu održano je davne 1930. godine. Nakon što je odlučeno da će ga ugostiti Urugvaj, pojavio se problem s europskim državama koje nisu htjeli slati svoje reprezentacije na skupi put preko Atlantika. Srećom, tadašnji predsjednik FIFA-e Jules Rimet uspio je nagovoriti Belgiju, Francusku, Rumunjsku i Jugoslaviju da pošalju svoje izabrane vrste, navodno tako što im je FIFA financirala put. Na kraju je u završnom turniru sudjelovalo trinaest momčadi – sedam južnoameričkih, četiri europske, Meksiko i SAD (zanimljivo, niti jedan američki reprezentativac nije bio rođen u SAD-u!). Prvi gol u povijesti svjetskih prvenstava zabio je Francuz Lucien Laurent, u devetnaestoj minuti prve utakmice protiv Meksika, a u finalu je domaćin Urugvaj pred 93.000 gledatelja svladao Argentinu rezultatom 4-2 te postao prva reprezentacija s naslovom svjetskog prvaka.
2. Austrija je uspješno prošla kvalifikacije za SP 1938. u Francuskoj, no pojavio se problem “tehničke” prirode: te godine Hitler je izvršio Anschluss, pripojenje ove države Trećem Reichu, a austrijska nogometna reprezentacija je time ukinuta. Brojni austrijski igrači prešli su u redove njemačke odabrane vrste, no ne i najveća zvijezda, legendarni Matthias Sindelar (1903. – 1939.), vođa navale moćnog “Wunderteama”. “Čovjek od papira”, kako su mu tepali zbog sposobnosti prodiranja kroz suparničku obranu, bio je, naime, istaknuti antifašist. To ga je, pretpostavlja se, koštalo glave. Odbivši nastupati za Treći Reich na prvenstvu, Sundelar se povukao u sportsku mirovinu. Kupio je maleni kafić od židovskog vlasnika, protjeranog iz zemlje – nesretnom čovjeku je platio punu cijenu, premda je, prema novom zakonu, objekt mogao dobiti za simboličnu svotu. Ugostiteljska karijera nije potrajala ni pola godine. Ledena siječanjskog jutra 1939. godine, Sindelar i njegova djevojka pronađeni su mrtvi u svome stanu. Službeno, radilo se o nesretnom slučaju, odnosno trovanju ugljičnim monoksidom. Neslužbeno, likvidirali su ga nacisti. Osim Sindelara, otpor ideologiji zla na ovom prvenstvu pokazala je publika. Kad su, prije utakmice protiv Norveške u Marseilleu, talijanski igrači pozdravili publiku fašističkim pozdravom, cijeli stadion je zviždao – pa čak i dio talijanskih navijača!
3. U finalu nogometnog SP-a u Brazilu 1950. godine, domaćin – ujedno favorit turnira -igrao je s Urugvajem. Igrači Brazila, kojima je za naslov bio dovoljan remi, bili su toliko uvjereni u pobjedu da su davali drske izjave u medijima, omalovažavajući protivnike. Obdulio Varela (1917. – 1996.), kapetan Urugvaja, skupio je sve takve novinske članke te njima oblijepio svlačionicu. Vjerovao je, naime, da će bahatost protivnika motivirati njegove suigrače da “ostave dušu na terenu”. Bio je u pravu! Urugvaj je završio na pobjedničkom postolju, a Brazilci se od šoka nisu oporavili godinama. Kao glavnog krivca za poraz, prozvali su golmana Moacira Barbosu (1921. – 2000.). Nesretni čovjek desetljećima će plaćati kaznu za svoje propuste na tom prvenstvu. Kad je, primjerice, 1994. poželio posjetiti kamp Brazila, tadašnji izbornik Zagallo mu je to zabranio, smatrajući da ovaj donosi nesreću!
4. Svjetsko prvenstvo u Švedskoj 1958. godine bilo je prvo koje je sustavno praćeno putem televizijskih ekrana. Argentina, za koju se pretpostavljalo da će stići u finale, s prvenstva je ispala osramoćena. Čehoslovačka, od koje je malo tko očekivao značajniji uspjeh, moćne “Gauchose” deklasirala je s – 6:1! Za favorite, koji su završili kao zadnji u grupi, povratak kući bio je noćna mora. Argentinski reprezentativci trebali su sletjeti na aerodrom Azeiza u Buenos Airesu, no plan putovanja je, zbog dojave da ih tamo čeka nekoliko tisuća gnjevnih navijača, promijenjen. Pokisli kao miševi, konačno su sletjeli u Cordobu, izbjegavši možebitni linč.
5. Povodom Svjetskoga nogometnog prvenstva u Meksiku 1970. godine, prvi put su se pojavili danas iznimno popularni albumi u koje je trebalo lijepiti sličice reprezentativaca. Zanimljivo, tek tijekom ovog mundijala suci su se počeli služiti žutim i crvenim kartonima, a inovacija je bila i mogućnost zamjene igrača. Premda su njegovi uzroci bili znatno dublji, rat između Hondurasa i Salvadora, koji se poklopio održavanjem kvalifikacijskih utakmica, u povijesti je zapamćen kao nogometni rat. U šest dana, koliko je trajao, odnio je preko dvije tisuće života. Još jedna smrt povezuje se uz ovo prvenstvo. Nakon finala, u kojem je Brazil trijumfirao nad Italijom s rezultatim 4:1, jedan od navijača pobjedničke momčadi je, umjesto da slavi, izvršio suicid. Navodno je to učinio smatrajući da, nakon što je Brazil po treći put postao prvak svijeta, više nema zbog čega živjeti!
Piše: Lucija Kapural
