Mnogo riječi svakodnevno koristimo, pojma nemajući da se radi o eponimima, odnosno općim imenicama nastalim od osobnog imena. Evo nekoliko primjera, u kojima su sačuvana imena povijesnih ličnosti i mitoloških figura:
Menoniti – ova religijska sljedba nastala je u šesnaestom stoljeću, kao grana nizozemskog anabaptizma, a nazvana je po svome osnivaču, frizijskom anabaptističkom teologu Mennu Simonsu (1496. – 1561.). Simons je isprva bio rimokatolički svećenik, ali je zbog sumnje u transupstancijaciju, krštenje u dječjoj dobi, te u još neke dogme došao u suglasje s Lutherom, te počeo Bibliju smatrati jedinim kršćanskim autoritetom. Doktrinarno bliski kalvinizmu, menoniti se protive nauci o Svetom Trojstvu, a zalažu se za krštenje isključivo odraslih osoba, svjesnih tog čina. Pripadnici sljedbe odbijaju sudjelovanje u javnim službama i ratu, ne priznaju zakletvu niti rastavu braka. Nakon progona u Nizozemskoj, menoniti bježe u Prusku i druge njemačke zemlje. Glavnina menonitskih crkava sjedinjena je u Menonitsku svjetsku konferenciju, osnovanu 1925. godine.
Benediktinci – najstariji katolički monaški red osnovao ga je sveti Benedikt iz Nursije 529. u Montecassinu (na slici!). Prema temeljnom načelu “moli i radi” (“ora et labora”), posvećuju se skrovitu životu u šutnji, molitvi i manualnome radu, kojemu poslije nadodaju škole i intelektualni rad. Prvotni im je razvoj ometan provalom Langobarda, a velik procvat doživjeli su u karolinško doba, kad postaju nositelji crkvene i kulturne obnove. Prvih su stoljeća bili i misionari u pokrštavanju germanskih i drugih naroda. Najsnažniji duhovno-reformni pokret ostvarili su u opatiji Cluny, od koje se razvila kongregacija mnogobrojnih samostana. Značajan je prinos benediktinaca europskoj kulturi u širenju pismenosti, znanosti i književnosti te razvoju poljodjelstva i obrtništva. Samostani su isprva bili samostalne jedinice, poslije su se udruživali u kongregacije. Iz Benediktova reda nastale su reformirane grane: cisterciti, kamaldoljani, kartuzijanci i trapisti. Ženski red benediktinki osnovala je, prema predaji, Benediktova sestra Skolastika. Prvi benediktinski samostani na našem tlu, vjerojatno u Istri, nastali su već u šestom stoljeću. Uz benediktince su vezani najstariji hrvatski spomenici: povelja kneza Trpimira i Bašćanska ploča.
Belot – poznata i kao bela, ova kartaška igra koja pretpostavlja uprezanje malih sivih stanica i maksimalnu koncentraciju. Suprotno uvriježenome mišljenju, igra nije francuskog podrijetla. Ime “belotte” je, istinabog, dobila po Francuzu F. Beloteu, čovjeku koji ju je usavršio i donio u svoju domovinu, no prve igre iz porodice belota istodobno su se pojavile u židovskim zajednicama na području Nizozemske (gdje su se razvile iz stare kartaške igre “klobjoša”) i Mađarske (gdje su nastale kao inačice “marijaša”). Danas je bela iznimno popularna u našim krajevima (poglavito središnjoj Hrvatskoj i Slavoniji), Bosni, Bugarskoj te u krugovima armenske dijaspore. Može se igrati u dvoje i u troje, ali se najčešće igra u četvero (u parovima), sa trideset dvije karte (tzv. “mađarice”). Svaka partija se sastoji od dijeljenja, određivanja aduta, zvanja, igranja i zbrajanja bodova. Ne igra se unedogled nego do određene granice: kad je igrač (odnosno par) dosegne, uobičajeno je reći da je on “vani”. Ako ste profesionalni igrač, izraze kao što su “talon”, “štih” ili “mus” koristit ćete češće nego riječi “dobar dan”, a damu nikad nećete zvati damom, nego – babom!
Listerioza – zarazna bolest preživača, ali i drugih vrsta životinja te čovjeka, klinički se najčešće očituje znakovima upale mozga, septikemijom s općom infekcijom. Čovjek se zarazi jedući zagađenu hranu – sirovo mlijeko, sir, povrće i meso – a bolest se liječi penicilinom. Uzrokovana je bakterijom Listeria monocytogenes, nazvanom po britanskom kirurgu Josephu Listeru (1827. – 1912.). Riječ je o barunu kojeg je 1897. godine odlikovala kraljica Viktorija. Lister je otkrio antiseptik kad je spoznao da je velik broj postoperativnih smrtnih slučajeva uzrokovan infekcijama nastalim u operacijskoj dvorani. Prskao je zrak karbolnom kiselinom, čime je smanjio smrtnost na petnaest posto.
Nestor – riječ nestor, kojom označavamo časna, mudrog starca odnosno najstariju i najautoritativniju ličnost u nekoj znanstvenoj ili kulturni djelatnosti, mitološkog je podrijetla. U grčkoj mitologiji, Nestor je bio sin pilskog kralja Neleja. Kad mu je oca i jedanaestoricu braće pobio Heraklo, naslijedio je tron te se proslavio u borbi protiv kentaura, argonautskom pohodu i kalidonskom lovu. Nadalje, bio je najstariji i najmudriji u grčkoj vojsci koja je, predvođena Agamemnonom, krenula u Trojanski rat. Njegov blistav um u sukobima je bio dragocjen koliko i, primjerice, Ahilejevo junaštvo. Mitološka priča ima povijesnu jezgru, što su pokazala arheološka istraživanja Nestorove palače u Pilu.
Piše: Lucija Kapural
