Tamo duboko, u svijetu hipnotičkog plavetnila i neprobojne tišine, snivaju gorostasi obrasli morskim travama – brodske olupine. Njihov tihi dom s vremena na vrijeme posjete rekreativni ronioci, možda ne sluteći da hrđa potopljenih brodova još čuva uspomene na slavnu, katkad i vrlo mračnu prošlost…
Kao “brodski teret” bilo je zavedeno ilegalno prevoženo roblje!
Prije šest godina, arheolozi su u podmorju u blizini meksičkoga grada Sisala pronašli brodsku olupinu. Pokazalo se da je riječ o ostacima parobroda “La Unión”, koji je 1861. zaplovio prema Kubi, da bi, uslijed eksplozije parnog kotla, zauvijek nestao u morskom plavetnilu. Pored redovitih putnika, to plovilo prevozilo je – robove! Radilo se o Indijancima s Yucatána, potomcima Maja, koji su trebali biti transportirani na Kubu, kako bi ostatak svojih bijednih života proveli krvavo radeći na jednoj od tamošnjih plantaža kave ili šećerne trske. Ta praksa je, valja naglasiti, bila ilegalna.
Ropstvo je, naime, u Meksiku ukinuto još 1829. godine, no trgovci ljudima, poznati kao enganchadores, odbijali su se odreći svoga unosnog biznisa. Španjolska brodarska kompanija “Zangroniz Hermanos”, u čijem je vlasništvu bio spomenuti parobrod, činila je to na podmukao način: nesretno roblje u brodskim je knjigama bilo zavedeno kao “teret”, zajedno sa štavljenom kožom, keramičkim zdjelama i sanducima ruma.
Baš poput Odisejeva broda
Na dnu Crnog mora, dva kilometra ispod površine, počiva najstarija netaknuta olupina. Riječ je o grčkom jedrenjaku koji je potonuo prije dva i pol tisućljeća, da bi ga 2017. otkrili istraživači projekta Black Sea MAP.
Razlog očuvanosti ove olupine je specifičnost Crnog mora. Na dnu, naime, gotovo da nema kisika, pa drvo nije istrulilo.
Zanimljivo, olupina je vrlo slična brodu s jedne od najpoznatijih grčkih vaza, nazvane “Odisej i sirene”. Na njoj je ovaj mitološki junak prikazan privezan za jarbol, što je bilo lukavstvo pomoću kojeg se odupro zavodljivom i pogibeljnom pjevu sirena.
Najpoznatiji brodolom u povijesti
Dana 10. travnja 1912. godine, prekooceanski brod “Titanic” se, uz veliku pompu, zaputio na svoje prvo putovanje. Pokazat će se da je to ujedno bilo njegovo posljednje putovanje. Pet dana kasnije, plovilo o kojem su svjetski mediji pisali kao o nepotopivom završilo je na dnu Atlantika, nakon sudara s ledenjakom.
Procjenjuje se da je na brodu bilo 2.224 putnika i članova posade, od kojih je više od 1.500 poginulo, što potonuće Titanica čini jednom od najgorih komercijalnih pomorskih katastrofa u novijoj povijesti.
Olupina zlosretnog broda otkrivena je tek 1985. godine, dvadesetak kilometara od lokacije koju je, pri havariji, emitirala njegova posada. Baš kao i olupinu njemačkoga bojnog broda “Bismarck”, pronašao ju je “Argo”, podmorska sonda na daljinsko upravljanje.
Trupa slomljena na dva dijela, nekoć impresivan brod leži oko 600 kilometara od obale Newfoundlanda, na dubini od oko 3.800 metara. Od tijela poginulih gotovo ništa nije ostalo – njihove ostatke su, s vremenom, razgradili morski organizmi i bakterije.
Potopljena škuna
Olupina pronađena na obali rijeke u Alabami podsjetnik je na sramotno razdoblje američke povijesti: pougljenjeno drvo i hrđavi metal pripadali su “Clotildi”, posljednjem brodu koju je dovezao robove u Ameriku.
Sjedinjene Američke Države zabranile su uvoz robova 1807. godine, a ova škuna u Alabamu je ilegalno dovezla 110 Afrikanaca više od pola stoljeća nakon donošenja tog zakona. Nakon što je, u jesen 1859. godine, iskrcala roblje u Mobile Bayu, škuna je zapaljena i potopljena. Učinio je to kapetan William Foster, u strahu od saveznih vlasti.
Afrikanci, koji su bili prisiljeni na iscrpljujući rad na okolnim plantažama, ostali su na području Alabame i nakon ukidanja ropstva 1863. godine, zajedno s potomcima, a svoju zajednicu su, slaveći korijene, nazvali Africatown.
Prvo japanski torpedo, pa vulkanska erupcija
U siječnju 1942., japanska podmornica torpedirala je američki naoružani teretnjak “Liberty”. Nizozemski razarač pokušao ga je dovući do Balija, ali su oštećenja bila prevelika, pa je brod evakuiran a potom nasukan na obali zaljeva Tulamben, gdje je ležao do 1963.
A tada, kao da su bogovi mora odlučili podariti još malo uzbuđenja usnuloj grdosiji, na obližnjoj planini došlo je do erupcije vulkana, koja je vratila brod u more. Svoje konačno odredište “Liberty” je pronašao trideset metara ispod površine, na sprudi crnog pijeska, gdje leži i danas.
Olupina je u potpunosti prekrivena koraljima, a brojni otvori na brodu roniocima pružaju sjajnu priliku za istraživanje.
Piše: Lucija Kapural
