Pošto friški šišmiš? Prve “mokre tržnice” otvorene su u vrijeme Maove kulturne revolucije

Fotografija: YouTube screenshot

Tradicionalna kineska kuhinja, zasnovana na ugljikohidratima, povrću, ribi i mesu, prava je rapsodija boja i mirisa. Tamošnje kulinarstvo doseglo je razinu umjestnosti još u doba Konfucija, a današnji chefovi u svojim wokovima spravljaju delicije koje bi i isposnika pretvorile u proždrljivca. Pekinška patka, proljetne rolade, pohani sladoled, kantonske knedle, Chow Mein, Ma Po Tofu i Wonton samo su neka od jela koja će usrećiti i najrazmaženije nepce. Postoji, međutim, i naličje kineske gastronomije, barem gledano iz naše zapadnjačke perspektive.

Stara kineska poslovica kaže: “Svako stvorenje čija leđa gledaju sunce dobro je za jelo”. Čini se da se stanovnici najmnogoljudnije zemlje svijeta doista pridržavaju te izreke. Iza naziva Yartsa Gunbu krije se, primjerice, gljiva koja parazitira na tijelu ličinke: uđe u njeno tijelo i raste, dok je naposljetku ne ubije i mumificira. Ta strava stoljećima se koristi u kineskoj i tibetanskoj narodnoj medicini (navodno je toliko moćna da liječi sve, od zanoktice do raka), ali i u kulinarske svrhe. Mumificirane ličinke najčešće se poslužuju u juhi, a koštaju kao svetog Petra kajgana.

Nadalje, cijenjeno jelo je i gnijezdo čiope, koje se priprema još od vladavine dinastije Han. Dovoljno je reći da ova ptica gnijezda ne gradi od grančica nego od vlastite pljuvačke, i zapadnjački želudac trebao bi napraviti salto.

Postoji, međutim, nešto još gadljivije što Kinezi konzumiraju od davnina: majmunski mozak. Toplo se nadamo kako je priča da ponegdje majmuna vežu pod stol tako da mu vrh glave viri kroz rupu, a potom jedu mozak još žive životinje, puka urbana legenda!

Činjenica da je riječ o narodu koji će pojesti sve što hoda, puže, leti i zuji ima svoju cijenu a, prema najpopularnijoj teoriji, platio ju je čitav svijet u vidu pandemije Covida-19. Poznato je, naime, da je bolest krenula iz Wuhana, najvjerojatnije iz neke od tamošnjih “mokrih tržnica” (na slici!).


Riječ je o bučnim, živopisnim mjestima na kojima se, u nehigijenskim uvjetima, kupcima nude živi krokodili, dikobrazi, zmije, cibetke i šišmiši. Prije nego što završe na tanjuru, nesretne životinje nagurane su u tijesne kaveze, u kojima se hrana miješa s krvlju i izmetom. Upravo ondje je koncem 2019. navodno rođen novi opasni virus, koji je sa životinje, najvjerojatnije šišmiša ili ljuskavca, prešao na čovjeka.

Prve ovakve tržnice otvorene su u vrijeme Maove kulturne revolucije, kad su deseci milijuna ljudi skapali od gladi – oskudica je natjerala preživjele da se počnu gostiti mesom divljih životinja. U novije doba, situacija se preokrenula: gadarije su se počele smatrati delikatesama te su, dosegavši paprene cijene, postale rezervirane za nepca bogataša.

Piše: Lucija Kapural

Komentari