Posljednje riječi povijesnih ličnosti: “Nikad nije prekasno za čašu šampanjca!”

Legenda kaže da je Rade Končar, kad su ga talijanski fašisti izveli pred streljački vod te mu htjeli vezati oči i pucati u leđa, prezirno uzviknuo: “Kukavice, pucajte u prsa!”. Poznata je i anegdota o posljednjim riječima Marije Antoanete – prije nego što joj se glava otkotrljala s ramena, navodno se ispričala krvniku kojem je nehotično stala na nogu. Za vas smo odabrali i nekoliko manje poznatih primjera oproštaja povijesnih ličnosti sa životom!

1. Irski dramatičar, kritičar i esejist George Bernard Shaw (1856. – 1950.) doživio je duboku starost od devedeset četiri godine, a posljednje djelo, jednočinku “Why She Would Not”, napisao je nekoliko mjeseci prije smrti. Zapamćen je kao oštar društveni kritičar i jedan od najduhovitijih ljudi svoga vremena, a smisao za humor nije ga napustio ni na smrtnoj postelji. Njegove posljednje riječi, upućene medicinskoj sestri, navodno su bile: “Sa mnom je svršeno, a vi me pokušavate održati na životu poput kakve stare zanimljivosti!”. Umro je od zatajenja bubrega, nakon čega je kremiran a njegov pepeo pomiješan je s onim pokojne supruge Charlotte te rasut u dvorištu njihove kuće.

2. Jovan Stanisavljević (1897. – 1925.), razbojnik koji je pljačkao na prostoru Slavonije i Like za vrijeme i nakon Prvoga svjetskog rata, bio je kontroverzna ličnost. Dok su vlasti u njemu gledale drskog zločinca, Čaruga, kako su ga zvali, za mnoge je bio narodni junak, jugoslavenski Robin Hood – o njegovim pothvatima stvorene su brojne legende, a ispjevano je i nekoliko pjesama o “zaštitniku siromaha koji napada samo bogate”. Takva percepcija poprilično je iskrivljena – premda je siromašnim seljacima često davao novac i hranu, ne može se poreći da je bio okrutan čovjek koji je izvršio nekoliko hladnokrvnih ubojstava. Nakon što je života lišio nekog šumara, žandari su ga konačno ščepali. Osuđen je na smrt vješanjem. Dana 27. veljače 1925. više od tri tisuće ljudi čekalo je zloglasnog odmetnika na stratištu u Osijeku. Kad su mu stavili konopac oko vrata, bio je hladan kao špricer. “Moj naklon, gospodine krvniče… Zbogom, narode, Čaruga putuje!”, njegove su posljednje riječi.

 3. Aldous Huxley (1894. – 1963.), jedan od najsvestranijih engleskih pisaca, vjerojatno je jedina osoba na svijetu koja se počela drogirati u dobi od – pedeset devet godina! Autora čuvena distopijskog romana “Vrli novi svijet” na staze omamljenosti nije odveo očaj, već znanstvena znatiželja: želio je iskusiti i dokumentirati što se događa čovjeku u izmijenjenom stanju svijesti. Meskalin je prvi put kušao paskom psihijatra Humphreya Osmonda, koji je istraživao djelovanje halucinogenih droga na um pacijenata. Repertoaru droga koje je “istraživao” pred kraj života je dodao LSD. Zadnji put ga je kušao na samrtničkoj postelji, u šezdeset devetoj godini. Posljednje riječi velikog pisca, s osmijehom upućene bolničarki, bile su: “LSD, 100 miligrama, u mišić!”.


4. Njemački skladatelj Ludwig van Beethoven (1770. – 1827.) čitav je život bio lošeg zdravlja. U siječnju 1826. godine, vraćajući se iz posjete bratu Nikolausu u otvorenoj kočiji, dobio je tešku upalu pluća. Uspio ju je preboljeti, no pogoršala je njegove ostale probleme. Shvativši da se kraj bliži, napisao je oporuku, da bi 26. ožujka te godine umro u svome domu, okružen bližnjima. Posljednje riječi koje je izgovorio na ovome svijetu bile su sljedeće: “Prijatelji, zaplješćite, komediji je kraj!”. Glazbeni genij pokopan je na groblju Währing, a na sprovodu se okupilo više od trideset tisuća ljudi.

5. Legendarni Humphrey Bogart (1899. – 1957.), glumac koji je definirao žanr filma noira, živio je punim plućima, a najviše je uživao u cigaretama bez filtera, viskiju bez leda i damama bez morala. Takav stil života imao je svoju cijenu: zvijezda “Casablance” umrla je od karcinoma, u pedeset sedmoj godini. Vjeruje se da su mu posljednje riječi bile: “Nikad nisam trebao zamijeniti viski martinijima!”.

6. “Židovi su poput ušiju. Moramo ih istrijebiti – to je pitanje čistoće”, govorio je Heinrich Himmler (1900. – 1945.), možda najbrutalniji nacistički zločinac. Čovjek odgovoran za deportacije i likvidaciju više milijuna stanovnika u okupiranim zemljama, za genocid nad Židovima, ubijanje ratnih zarobljenika i pljačku umjetničkog nacionalnog blaga okupiranih naroda za svoje zločine nikada nije odgovarao pred sudom. Po uhićenju, izvršio je suicid gutanjem cijankalija, uz glasovite posljednje riječi “Ich bin Heinrich Himmler!”.

7. Francuski državnik Louis Adolphe Thiers (1797. – 1877.), prvi predsjednik Treće republike, umro je iznenada, za objedom, odmah nakon što je supruzi uputio sljedeće kritične riječi: “Ove mahune su odvratne!”.

8. Lucije Domicije Neron (37. – 68.), po mnogima najgori rimski car, ostao je arogantni gad i u zadnjem trenutku provedenom na Zemlji. Nakon što se vođa urotnika Galba proglasio novim carem, ozloglašeni Neron je, u strahu za vlastiti život, zbrisao u prijateljevu vilu. Ondje je primio vijest da ga je Senat proglasio neprijateljem rimskoga naroda i osudio na smrt batinanjem. Kad je čuo da se približavaju konjanici, znao je da je igri došao kraj. Jednog od svojih pratioca, osobnog tajnika Epafrodita, natjerao je da mu oduzme život (na slici!). Dok ga je ovaj ubijao, Neron je navodno izgovorio čuvene posljednje riječi: “Qualis artifex pereo!” odnosno, u slobodnom prijevodu, “Kakav umjetnik umire!”.

9. Ruski književnik Anton Pavlovič Čehov (1860. – 1904.) umro je u četrdeset četvrtoj godini, od tuberkuloze. Shvativši da se kraj bliži, oprostio se sa suprugom Olgom i liječnikom. Nakon što je pacijentu dao injekciju kamfora, dobri doktor ispunio mu je posljednju želju i natočio mu punu čašu omiljena pića. “Nikad nije prekasno za čašu šampanjca!”, rekao je Čehov blago se osmjehujući. Iskapivši piće, spustio se nazad u krevet te zauvijek zaklopio oči.

10. Nikad nećemo doznati koje su bile posljednje riječi slavnog fizičara Alberta Einsteina (1879. – 1955.). Tvorac teorije relativnosti izgovorio ih je, naime, u prisutnosti bolničarke koja nije znala ni riječ njemačkog!

Piše: Lucija Kapural

Komentari