Sastavljati listu najvećih glumaca današnjice na kojoj se ne bi našlo ime sira Anthonyja Hopkinsa nemoguća je misija. U svakoj njegovoj ulozi – portretirao batlera koji potiskuje osjećaje ili psihopatskoga serijskog ubojicu koji žrtve jede za doručak – zamjetan je kontrapunkt ledene, odmjerene vanjštine i vulkanske snage koja izbija ispod površine. Donosimo zanimljivosti iz mladosti neokrunjeng kralja glume!
1. Rođen je na Silvestrovo 1937. godine u pitoresknome velškom gradiću Taibachu. Dok je otac Richard, vlasnik male pekarnice, bio poprilično strog prema dječaku, majka Muriel slijepo je obožavala i svoga jedinca i činila sve što je bilo u njenoj moći da ga razmazi. Sretno djetinjstvo prekinule su njemačke bombe. Zbog ratnih trauma, Hopkins je godinama vjerovao da ga noću opsjedaju – demoni!
2. Bio je, priznaje, problematičan učenik. “Bio sam lijen, nezainteresiran i asocijalan. Dječaci iz razreda nazivali su me čudakom, a profesori idiotom”, prisjeća se. Shvativši da njegov sin nekakvo zanimanje pokazuje samo za glazbu, otac mu kupuje pianino. Bio je to pun pogodak: dječak je bio u stanju satima svirati, potpuno se isključivši iz ostatka svijeta. U to vrijeme otkrio je novre interese, astronomiju, rusku književnost i povijest, a ocjene su mu se počele poboljšavati.
3. Kao petnaestogodišnjak, upoznao je dvanaest godina starijeg Richarda Burtona, već proslavljenog glumca. Upravo pod njegovim utjecajem, nakon mature se upisao na Kraljevsku akademiju dramskih umjetnosti u Londonu. “Možda prvi put u životu, imao sam osjećaj da negdje pripadam”, prisjeća se studentskih dana.
4. Nadobudni mladić nadao se da će mu doploma odmah donijeti uloge na West Endu, ali se prevario. “Imao sam osjećaj da su svi zaboravili na mene. Jedva sam spajao kraj s krajem, no za jedno sam uvijek imao love – piće. Tih dana praktički se nisam trijeznio”, priznao je. Jednom prilikom, u alkoholnom deliriju umislio je da je – Ivan Krstitelj! “Uspaničen sam trčao po krčmi te pitao sve prisutne jesu li vidjeli moju odrubljenu glavu”.
5. Na pozornici čuvenog “Old Vica” debitirao je ulogom glasnika u Shakespeareovom “Otelu”, a prvu glavnu ulogu, onu u “Plesu smrti”, dobio je pukim slučajem – Laurence Olivier je završio u bolnici, pa je uskočio na njegovo mjesto. Te prve ovacije publike nikada nije zaboravio, a pohvalio ga je i sam Olivier. “Mladi, drski glumac odšetao je s mojom ulogom poput mačke koja u ustima drži miša. Bio je sjajan”, komentirao je njegov nastup.
6. Na velikom platnu je debitirao kao tridesetogodišnjak, ulogom u kratkom filmu “The White Bus”, a hvalospjeve kritičara donose mu one u “Ratu i miru”, “Lutkinoj kući” i “Čovjeku slonu”.
Piše: Lucija Kapural
