James Gandolfini stvorio je monstruma: poput Tokija nakon posjete Godzille, krajolik pop kulture zauvijek je izmijenjen njegovom najimpresivnijom glumačkom kreacijom, antijunakom Tonyjem Sopranom. Otkako je neurotični mafijaški capo prvi put sjeo na psihijatrijski kauč 1999. godine, televizija je preko noći postala najvitalniji kreativni medij. Zahvaljujući njemu, junaci s malih ekrana više nisu morali biti nabildani, preplanuli komadi: sa svojih 120 kilograma žive vage, Gandolfini je postao neočekivana zvijezda… I neočekivani seks simbol. Premda je tijekom karijere portretirao pretežno grubijane i pripadnike kriminalnog miljea, uvijek je uspijevao unijeti u njih dašak šarma, ranjivosti, ukratko ljudskosti. Njegovim preranim odlaskom, Hollywood je izgubio ne samo velikog glumca nego i velikog čovjeka, nježnog giganta koji je s lakoćom osvajao srca kolega i suradnika. Donosimo životnu priču glumačkog Mozarta!
Iz Vječnog grada u vječni život
Kad je otputovao na odmor u Italiju, domovinu svojih predaka, James Gandolfini bio je opušten i bezbrižan. Vrijeme do odlaska na filmski festival u sicilijanskoj Taormini, gdje je trebao preuzeti nagradu, kratio je šećući po ulicama Rima, razgledavajući znamenitosti i družeći se s obožavanim sinom. Nažalost, Veliki Redatelj odlučio je da je došlo vrijeme za posljednji rez. Kući će se vratiti u lijesu, zavivši u crno bližnje, ali i čitav filmski svijet.
Kobna 19. lipnja 2013. godine, posjetio je egipatsku izložbu u jednom muzeju. Ako je vjerovati svjedocima, s velikom je pomnjom proučavao sarkofag prekriven natpisima iz Knjige mrtvih, ne sluteći da će se i sam uskoro otisnuti u Carstvo sjena. Nakon kulturnog uzdizanja i šetnje po pakleno vrućem gradu, otputio se na večeru sa trinaestogodišnjim sinom Michaelom. Za stolom se, tvrde upućeni, nije štedio: pojeo je punu zdjelu prženih kozica s majonezom i čilijem te veliku porciju gusje jetre, a delicije je navodno zalio sa četiri čašice ruma, dvije piñe colade i tri piva. U kojoj su mjeri visoka temperatura i kaloričan objed doprinijeli pogoršavanju glumčeva stanja, teško je reći, ali se zna da mu je kasnije te večeri pozlilo.
Oko 22 sata, sin ga je pronašao na podu kupaonice hotela “Boscolo Exedra Roma”. Hitna pomoć stigla je za tren oka, ali Gandolfiniju više nije bilo spasa. Umro je od srčanog udara, u peeset drugoj godini života. Ispraćaj je održan osam dana kasnije, u katedrali Saint John the Divine u New Yorku. David Chase, tvorac kultne “Obitelji Soprano”, na dirljiv se način oprostio s dugogodišnjim suradnikom i prijateljem. “Bio je genij, jedan od najvećih glumaca svih vremena. Velik dio tog genija prebivao je u njegovim tužnim očima. Katkad je bio težak, ali bio je moj duhovni brat”, izgovorio je kroz suze.
Opaki izbacivač
James Joseph Gandolfini Jr. rođen je 1961. godine u Westwoodu u New Jerseyu, kao najmlađe dijete u obitelji talijanskih emigranata. Majka Santa radila je kao upraviteljica kantine u katoličkoj srednjoj školi, dok se otac James Joseph bavio zidarskim poslovima, da bi kasnije pronašao stalno zaposlenje kao domar. Premda su se u svakodnevnoj konverzaciji koristili talijanskim, roditelji nisu podučavali tom jeziku Jamesa i njegove sestre Letu i Johannu. “Tako su pričali kad nisu željeli da razumijemo o čemu govore”, ispričao je James. “Unatoč tome, na nas djecu prenijeli su ljubav prema staroj domovini, pa smo posjećivali Italiju kad god nam se pružila prilika”.
Roditelji, oboje gorljivi vjernici, nisu propuštali odlaske na nedjeljnu misu, a molitva je bila neizostavna uvertira svakom obiteljskom objedu. James Joseph stariji s ponosom je isticao svoje seljačko podrijetlo. “Tata je redovito nosio crne čarape na sandale, kratke hlače koje bi navukao do prsa i slamnati šešir, a potom bi u takvom izdanju, dakako, bez košulje, otišao na dvorište kositi travu. Mama se zgražala, ali je stari tvrdio da je u njegovom kraju takva kombinacija posljednji krik mode”.
Kao dječak, ni po čemu se nije previše isticao – osim po tjelesnoj snazi. Prijatelj iz djetinjstva Steven prisjeća se da je u susjedstvu slovio kao najjači i najveći: “Uvijek je bio miran i povučen, ali smo ga se iz nekog razloga bojali. Djelovao je kao da će svaki trenutak ‘puknuti’, a niste znali kada će se to dogoditi”. Unatoč tome, bio je bio miran i povučen mališan. No, s ulaskom u pubertet počeo je pokazivati drugačije lice. “Bio sam dobro dijete, barem do početka srednje škole. Tada me pubertet opako ‘presložio’, pa sam postao divlji i nabusit. Ipak, nisam išao u krajnost: znao sam se koji put potući, ali nikad nikog nisam ubo nožem”, ispričao je glumac. “Bio je markantan i šarmantan, a s visinom od 185 centimetara doista nije mogao proći nezapaženo. Djevojke su ga obožavale, jer su se uz njega osjećale sigurno i zaštićeno”, prisjeća se Steven.
Da je tome doista tako, svjedoči godišnjak iz Gandolfinijevih gimnazijskih dana, u kojem je proglašen najvećim zavodnikom u školi. Premda ga učenje nije pretjerano zanimalo, ocjene su mu bile solidne. “Volio sam zabušavati ali bih uvijek, nedugo prije zaključenja ocjena, prionuo poslu, jer nisam htio razočarati roditelje”, ispričao je Gandolfini, koji je u to vrijeme igrao košarku, svirao trubu i saksofon te glumio u školskim predstavama.
Nakon mature, upisuje studij komunikologije na sveučilištu Rutgers. “Učinio sam to na majčin nagovor, iako nisam baš frcao akademskim entuzijazmom. Već prvog dana bio sam pozvan na studentski tulum, na kojem je bila hrpa zgodnih djevojaka i pet bačvi piva. Kad sam to vidio, pitao sam se zašto sam se ikad protivio fakultetu”.
Kako bi se tijekom studija mogao prehraniti, zaposlio se u pubu koji se nalazio unutar studentskog kampa. Radio je, pogađate, kao izbacivač. Kako bi što lakše svladavao nepoćudne goste, počeo je trenirati borilačku vještinu krav maga, koju koristi izraelska vojska. “Ljudi me danas znaju kao tustog debeljka, ali tada sam bio u doista sjajnoj formi: imao sam mišiće na kakvima bi mi i Schwarzenegger pozavidio”, rekao je u intervjuu.
Kanaliziranje bijesa
Nakon diplome, nije znao što bi radio u životu. Bio je siguran tek u jedno: želi živjeti u New Yorku. Po preseljenju u Veliku Jabuku, obavljao je raznorazne poslove. Bio je vozač kamiona, barmen, a potom voditelj noćnog kluba “Private Eyes”. U potonjem je svake večeri bio drugačiji program, a zanimljivi ljudi koje je momak promatrao poslije su mu poslužili kao idealni modeli za glumačke kreacije. “Ondje je bilo vrlo poučno raditi. Dva dana bio je program za heteroseksualce, dva dana za homoseksualce, potom sve ostalo. Čovjek je ondje doista mogao okusiti život”, ispričao je Gandolfini, dodajući kako se u to vrijeme družio i s osobama sumnjive prošlosti, onakvima kakve će uskoro portretirati na filmu i televiziji. “Svakako, upoznao sam neke prave mafijaše, no to nije ništa neobično kad živite u New Yorku i krećete se u raznim krugovima”.
Glumom se počeo baviti slučajno, kad se na nagovor kolege s faksa Rogerta Barta, buduće brodvejske zvijezde, našao na jednoj glumačkoj radionici. “Svi ti ljudi činili su mi se kao potpuni luđaci. Nagledao sam se svakakvih faca do tada, ali ovi su bili nešto posebno. Rekao sam samom sebi: ovo bi moglo biti zanimljivo”, prisjeća se. “Kad sam javio svojima čime se bavim, nitko od njih nije vjerovao da je to pametan izbor. Roditelji nisu mislili da ću biti uspješan, ali su mi unatoč tome dali podršku, sretni da barem nešto radim. I sam sam, priznajem, u početku sumnjao u svoje umijeće, jer izuzev školskih predstava nisam imao nikakvog iskustva… A onda sam se jednostavno prepustio. Dok su kolege iz radionice izmišljali nekakve nemoguće knjiške situacije, ja sam bez problema improvizirao, oponašajući likove koje sam susretao radeći po njujorškim klubovima!“
Prepričao je i anegdotu koja je bila ključna za njegov glumački zamah. “U srednjim dvadesetima bio sam ljut na cijeli svijet, a da ni sam nisam znao zašto. Uspijevao sam kontrolirati svoje razorne impulse, sve do scene koju sam trebao odraditi s kolegom. Ne znam što se u meni prelomilo, ali u jednom trenutku sam počeo urlati kao manijak i razbijati scenografiju. Zanimljivo, mentorica se nije naljutila na mene, naprotiv. Nakon što sam se smirio, dok su mi šake krvarile, rekla mi je da je sretna što sam razbio i tu zadnju barijeru u sebi, jer na sceni nitko ne želi gledati dosadnjakoviće. Upravo ona me naučila kako kanalizirati bijes u kreativna postignuća. Otkrila mi je i zanimljiv trik koji sam godinama koristio prije snimanja nasilnih scena: ostao bih budan cijele noći ili bih glavom nekoliko puta lupio u zid. Kad te nešto boli ili kad si umoran, svaka će te sitnica jako razljutiti. Popij šest šalica kave ili hodaj s kamenčićima u cipelama. Zvuči smiješno, ali doista djeluje”, ispričao je u intervjuu. Tom prilikom je otkrio i slabo poznat podatak – kao mladić, izgubio je obožavanu djevojku u prometnoj nesreći. “Bili smo dvije godine zajedno i jako smo se voljeli. Da nije poginula, po svoj bih se prilici rano oženio i nikad se ne bih bavio ovim poslom”.
Woody Allen od 120 kilograma
Glumačku karijeru započeo je kao dvadesetšestogodišnjak, ulogom u niskobudžetnoj horror-komediji “Shock! Shock! Shock!”, da bi ozbiljniji proboj doživio pet godina kasnije, i to u kazalištu. Briljirao je u brodvejskom hitu “Tramvaj zvan čežnja”, bok uz bok s glumačkim legendama Alecom Baldwinom i Jessicom Lange. Bila je to prava injekcija samopouzdanja, koja mu je dala snage za brojne audicije. Uspijevao je dobiti “dobre sporedne uloge”, poput one u “Strancu među nama”, trileru Sidneya Lumeta o ubojstvu u njujorškoj hasidskoj zajednici.
Sve češće su mu dodjeljivali uloge negativaca, a ona filozofiranju sklonog mafijaškog ubojice u “Pravoj romansi” priskrbila mu je pohvale kritičara. Ondje je, prema scenariju Quentina Tarantina i pod redateljskom palicom Tonyja Scotta, maštovito i okrutno maltretirao prostotutku zlatnog srca Patriciju Arquette. Gangstera, i to ruskog, glumio je u akciću “Konačno ubrzanje”, a zakon je nastavio kršiti u drami “Porotnik” (mafijaški plaćenik koji iznenada razvije savjest), komediji “Uhvatite maloga” (utjerivač dugova) te drami “Tako je slatka” (nasilni pijanac koji prebije naslovnu slatkicu Robin Wright).
Premda je neko vrijeme solidno živio od filmova, nikako nije uspijevao dobiti glavnu ulogu. Prekretnicu i katapult prema slavi označio je nastup u “Obitelji Soprano”, jednom od najuspješnijih serijala u povijesti kablovske televizije. Nakon što je otišao na audiciju, bio je uvjeren da nema nikakve šanse. “Scenarij me oduševio, ali bih se bio spreman okladiti da će glavna uloga pripasti nekakvom ljepotanu koji više sliči na Irca nego na Talijana. Bio sam uistinu iznenađen kad su me pitali mogu li se naći s producentom i redateljem Davidom Chaseom sljedeće jutro u devet sati. Kako sam u to vrijeme bio sklon noćnim izlascima, pomislio sam: ‘Prokletstvo, taj tip se želi naći sa mnom na doručku… Već vidim da će mi biti naporan'”, ispričao je glumac.
Susret je, unatoč nasrtljivim zrakama jutarnjeg sunca, prošao iznad svih očekivanja. Chase i Gandolfini postali su suradnici i bliski prijatelji: – od 1999. do 2007. godine, snimili su osamdeset šest nastavaka serijala koji je nedugo nakon prikazivanja stekao kultni status. Za ulogu Tonyja Soprana, mafijaškog capa koji pokušava balansirati između kriminalnih obaveza i zahtjeva razmažene obitelji, pazeći pritom na visoki kolesterol i otvarajući dušu na psihijatrijskom kauču, zasluženo je pokupio tri Emmyja, Zlatni globus te nagrade Američkog filmskog instituta i Udruge filmskih glumaca.
Gandolfini je često isticao da između njega i Tonyja Soprana nema previše sličnosti. “Ljudi me doživljavaju kao opakog tipa ali je to, vjerujte, daleko od istine. U stvarnosti sam simpatičan neurotik, nešto poput Woodyja Allena od 120 kilograma”. Nitko ga nije shvatio ozbiljno. Do koje su ga mjere poistovjećivali s njegovim najpoznatijim likom, svjedoči anegdota s njujorških ulica. Vraćajući se iz kafića, glumac je nabasao na prizor kao iz svojih filmova: dva mlada razbojnika pokušavala su istrgnuti torbicu iz ruku nemoćne starice. Nakon što su spazili Gandolfinija, smjesta su prekinuli kriminalnu aktivnost. “Ajme, ide Tony Soprano… Bježimo!”, viknuo je krupniji mladić kolegi, a potom su obojica nestala u vidu lastinog repa. Glumac je žrtvi pomogao da ustane sa zemlje, a da stvar bude apsurdnija, očevici događaja pohvalili su “Soprana” zato što je “ipak stao na stranu pravde”!
Krafna u uniformi
Gangstere je tumačio i u narednim filmskim projektima. U mračnom Schumacherovom trileru “8 milimetara” portretirao je ljigavca koji nabavlja mlade žrtve za snimanje snuff pornića. Kako bi se što bolje uživio u svoj lik, mjesecima se družio s producentima i redateljima filmova za odrasle. “Tada sam se nagledao pornića za cijeli život i mislim kako nikad više neću konzumirati taj vid ‘umjetnosti’!”, ispričao je.
U “Meksikancu”, kriminalističkoj komediji Gorea Verbinskog, briljirao je u ulozi osjećajnog mafijaša homoseksualne orijentacije, zasjenivši slavne kolege Brada Pitta i Juliju Roberts. Za potrebe snimanja skinuo je tridesetak kilograma: “Napokon sam, nakon svih tih godina, u zrcalu gledao naočitog frajera. Baš kad sam se počeo šepuriti sa svojom novom figurom, započelo je snimanje novih nastavaka ‘Obitelji Soprano’, pa su mi naredili da se opet udebljam. Premda sam sa žaljenjem gledao ‘šlauf’ koji je bujao oko mog struka, priznajem da je bio gušt ponovno jesti pržene krumpiriće”.
Podjednako opak bio je u ulozi zatvorskog stražara u drami “Posljednji zamak”, u kojoj se iživljavao nad sirotim uznikom Robertom Redfordom. “Bio sam sretan što radim s genijem poput njega, ali priznajem da mi je nabio komplekse. Dvadeset godina je stariji od mene, ali ima savršeno tijelo. Pored njega, izgledao sam kao krafna u uniformi”, ispričao je Gandolfini, koji je zapažene uloge ostvario i u filmovima “Čovjek kojeg nije bilo” (vlasnik dućana koji nabija rogove zakonitoj bračnoj družici), “Ljubav i cigarete” (građevinski radnik koji vara dosadnu Susan Sarandon s razvratnom Kate Winslett), “Osamljena srca” (odlučni detektiv na tragu para serijskih ubojica), “Ubij ih nježno” (ostarjeli plaćeni ubojica kojeg više zanima alkohol nego izvršenje još jednog zadatka) i “Zero Dark Thirty” (šef CIA-e), a okušao se i kao producent dokumentaraca “Alive Day Memories” i”Wartorn”, koji progovaraju o psihološkim traumama američkih vojnika.
Gandolfini protiv Gandolfinija
Nedugo nakon početka emitiranja “Obitelji Soprano”, uplovio je u bračnu luku s dugogodišnjom djevojkom i osobnom tajnicom Marcy Wudarski. Činilo se da je njihov odnos idiličan, ali je Gandolfinijeva iznenadna slava promijenila sve. Korpulentni muškarac preko noći se našao okružen zanosnim djevojkama, mahom glumicama u potrazi za uspjehom. Umjesto da uživa u obiteljskoj idili i brine o tek rođenom sinu Michaelu, odao se noćnom životu i tulumarenju. “Ljudi misle kako je snimanje serije čista zabava, ali mi radimo po šesnaest sati dnevno. Nakon toga sam skoro lud i mogu se opustiti jedino uz omiljeni bend ‘AC/DC’ i ritmičko lupanje glavom o zid prikolice”, branio se glumac nakon što su krenula šuškanja o njegovim izvanbračnim aktivnostima.
Marcy, koja je u početku pronalazila opravdanja za suprugove nestašluke, pomahnitala je kad joj je ovaj uručio papire za razvod. Krenula je u ogorčenu medijsku kampanju protiv onoga kojeg je donedavno nazivala “najdivnijim suprugom i najnježnijim ocem”. “Bila sam uz njega kad je bio anonimni glumac, da bi me, nakon što je postao slavan, šutnuo kao šugavog psa”, otkrila je prljavo rublje novinarki “New York Posta”, dodajući kako ju je bivši dragi godinama verbalno zlostavljao. “Jedan dan bi mi milovao lice, a sljedeći govorio da sam debela i ružna. Potom bi se ispričavao, moleći me da ne odustanem od njega. Život s njim je bio poput vožnje na emocionalnom vrtuljku: nikad nisam znala što me čeka. Stvari su se pogoršale nakon Michaelovog rođenja, jer ranije sam bila fokusirana samo na muža, a sada na naše dijete. Možda sam trebala biti gora majka i bolja supruga, tko će znati”, isprivala je, ne krijući ogorčenje.
Marcyn gnjev se intenzivirao nakon što je doznala da se njen otuđeni suprug na setu “Meksikanca” spetljao s asistenticom redatelja Lorom Somozom (i to nakon što je Julia Roberts odbila njegovo udvaranje). Odlučila ga uništiti na sudu: raspričala se o njegovim čestim izvanbračnim avanturama (navodno se mjesecima sastajao po hotelskim sobama s modelom za aktove Cynthijom DeMoss i “erotskom performericom” umjetničkog imena Pumpkin Pie). Osvetoljubiva Marcy nije propustila spomenuti ni Jamesove probleme s opijatima: navodno je redovito sjedao pijan za volan i šmrkao kokain s kolegama iz “Obitelji Soprano”. “Ona je emocionalno nestabilna osoba koja me ucjenjivala da će počiniti samoubojstvo ako je ikad ostavim, a čak je prijetila da će nauditi našem djetetu”, odvratio je glumac na optužbe. “Ja sam svoje probleme uspješno riješio, a ona je i dalje luda. Zato neću odustati od toga da dobijem skrbništvo nad Michaelom!”. Premda su svi očekivali žestoki okršaj u sudnici, James i Marcy uspjeli su se dogovoriti. Glumac joj je dao milijun dolara alimentacije, a sin je ostao kod majke, dok ga je otac mogao slobodno posjećivati.
Nakon što je njegova kratka veza s Lori Somozom pukla, Gandolfini je pronašao ljubavnu sreću u zagrljaju bivše manekenke Deborah Lin. Vjenčali su se u ljeto 2008. godine u njezinu rodnom Honoluluu, a kum im je bio glumčev sin. Potom su postali su ponosni roditelji djevojčice Liliane Ruth. Baš kad se činilo da su se Gandolfiniju sve kockice posložile, izdalo ga je srce… Srce koje je, tvrde njegovi bližnji, bilo ispunjeno ljubavlju i nježnošću.
Piše: Lucija Kapural
