Pokolj u francuskom selu Oradour-sur-Glane

Djevojčice iz Oradoura, snimljene 1942./43. United States Holocaust memorial museum

Oradour-sur-Glane je selo smješteno u pokrajini Nova Akvitanija u središnjoj Francuskoj. Ovo je seoce tijekom Drugog svjetskog rata bilo u okupiranoj zoni Francuske. Nakon što su se saveznici iskrcali u Normandiji u lipnju 1944., 2. SS oklopna divizija Das Reich je krenula prema sjeveru, kako bi zaustavila napredovanje Saveznika. Jedna od jedinica ove divizije 2. Waffen-SS Panzer stigla u poslijepodnevnim satima 10. lipnja 1944. u selo Oradour-sur-Glane, gdje je izdano naređenje seljanima da se okupe na seoskom trgu.

Spaljivanje cijelog sela

Nakon okupljanja, žene i djeca su zatvoreni u crkvu, selo je opljačkano, a muškarci odvedeni u štale i druge gospodarske zgrade gdje su im mitraljezima pucali u noge, kako ne bi mogli pobjeći, a potom su ih žive zalili gorivom i zapalili. Školarci su dovedeni u crkvu zajedno s učiteljicom, kao i starci te novorođenče staro samo osam dana. U središte crkve vojnici su stavili kutiju s tempiranom bombom i zaključali vrata. Nakon što je bomba eksplodirala preživjeli su pokušali izaći kroz prozore iz goruće crkve, ali ih je vani dočekala mitraljeska vatra.  Nijemci su u selu ostali tri dana, bacajući spaljena tijela u jamu i spalivši u konačnici cijelo selo. U članku u američkom tjedniku Time iz 1944. godine, napisanom nakon pokolja civila, navedeno je da je stvarno odredište Nijemaca bilo selo Oradour-sur-Vayres, koje je  udaljeno oko 25 km od ovog sela, i koje su očito Nijemci zamijenili zbog sličnosti u nazivlju sa selom u kojem su izvršili pokolj. U tom drugom selu ubijeno je više njemačkih vojnika, što je vjerojatno bio razlog ovog pokolja.

Promjena taktike


Tijekom okupacija Nijemci u Francuskoj  nisu bili brutalni kao na području jugoistočne i istočne Europe, no kako je vrijeme odmicalo, a pokret otpora je postajao sve aktivniji, došlo je do promjene njihova odnosa prema tamošnjem stanovništvu. Počeli su ubijati taoce i zatvarati pristaše i simpatizere pokreta otpora u koncentracijskim logorima. Dobar primjer jedne takve odmazde zbio se u selu Oradour-sur-Glane, u kojem je u trenutku dolaska Nijemaca bilo otprilike 650 osoba, što je duplo više od uobičajene brojke jer su u selo došle, u međuvremenu, židovske izbjeglice iz drugih dijelova Francuske. Maskaru je izbjegla samo nekolicina seljana, njih oko 20-ak.

Prosvjedna nota

Višijevska vlada, uputila je njemačkim vlastima prosvjednu notu i zatražila objašnjenje. S obzirom na situaciju i nezadovoljstvo do kojega je došlo nakon ovog brutalnog čina nasilja, njemačko je zapovjedništvo tražilo pojašnjenje onoga što se dogodilo. U njemu je pisalo da su muškarci poginuli tijekom napada na Nijemce dok su se žene i djeca sklonili u crkvu, gdje su poginuli zbog eksplozije u obližnjem skladištu streljiva. Kako bi se smanjilo nezadovoljstvo započela je i kriminalistička istraga pokolja. Budući da je zapovjednik Diekmann poginuo brzo nakon ovog pokolja u borbama za Normandiju, kao i mnogi pripadnici jedinice koja je izvršila masakr istraga je prekinuta.

Mjesto sjećanja

Poslije rata Charles de Gaulle je odlučio da se selo nikada ne smije obnoviti i da treba ostati u stanju u kakvom je zatečeno nakon odmazde, odnosno da se pretvori u muzej na otvorenom. Novo selo je izgrađeno u blizini mjesta ovog pokolja i danas broji preko 2000 stanovnika. Godine 1999. francuski predsjednik Jacques Chirac otvorio je napokon predviđeni muzej s obiljem predmeta, koji su ovdje nađeni nakon pokolja. U postavu se mogu vidjeti i čaše otopljene na visokoj temperaturi, satovi koji su stali u vrijeme spaljivanja žrtava i razni drugi osobni predmeti.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari