Picassov je život bio neobičan od prvog dana. Odmah po rođenju, a zbilo se to na današnji dan 25. listopada 1881. godine, nije disao zbog čega ga je majka ostavila misleći da je dijete mrtvorođeno, no nasreću njegov je ujak liječnik, koji je u tom trenutku pušio, bio u blizini. Kada je vidio mirno tjelešce uputio se prema njemu te otpuhnuo oblak dima u Pablovo lice, a on je kako je sam govorio odmah “došao k sebi”, te je tako započeo neobičan i plodan život genija umjetnosti.
Picassov idol i njegov pištolj
Da bismo razumjeli jednu od čudnih Picassovih sklonosti, moramo se vratiti do neobičnog francuskog književnika i filozofa Alfreda Jarryja koji je bio umjetnikov suvremenik i ujedno njegov idol. Jarry je tvorac kulta patafizike koji je teško definirati, no lakše ga je osjetiti i većina znanstvenika neće vam dati njegovu identičnu definiciju. Sam ju je tvorac definirao kao neku vrstu znanosti o imaginarnim ili nestvarnim rješenjima. Uglavnom njegova je izvedba drame u kojoj je glavi lik genijalni idiot odnosno Kralj Ubu postavila u kulturno središte kult patafizike. Jarryjeva razuzdana i nekonvencionalna izvedba kralja Ubua, bila je toliko skandalozna da je došlo odmah do zatvaranja kazališta u kojem se prikazivala. Jarry je rušio konvencije ne samo u književnosti već i na kazališnim daskama kao i svakodnevici. Izazvao je zgražanje svojih sugrađana i stilom življenja i odijevanja. Da ga susretnemo danas na ulici vjerojatno ne bismo primijetili da je iz drugog vremena jer je nosio obično crnu otrcanu odjeću, a koju je povezivao vezicama za cipele i pribadačama. Nosio je potpetice imao tamnu i dugu kosu. Uglavnom bio je pobunjenik koji se protivio normama vremena u kojem je živio. Volio je primjerice voziti bicikl po okolici te bi često na biciklu pucao iz svog revolvera tražeći ručak. Kažu da je držao sove za kućne ljubimce, te da nikako nije želio piti vodu, dakle živio je u potpunosti nekonvencijalno zbog čega je vjerojatno i mlad otišao s ovog svijeta. Nakon njegove smrti Pablo je kupio Jarryjev pištolj, kao i njegove rukopise.
Jarryjev pištolj uperen u “davitelje”
Picasso nije imao puno strpljenja i za razliku od većine koja trpi razno-razne stvari živcirajući se u sebi, on je imao jedinstven pristup u rješavanju stresnih situacija. Primjerice nakon što bi mu netko postavio po stoti put isto pitanje, poput onog o značenju njegovih djela, izvadio bi Jarryjev pištolj i uperio ga u onog koji tako nešto dosadno pita. Osoba naravno nije znala da je pištolj nenapunjen, te bi jednostavno “šmugnula” što prije i brže. No, u odnosu na svog uzora uništenog drogama i alkoholom Pablo je bio znatno umjereniji, ali je davao jasnu poruku, nema zezanja s nekonvencionalnim umjetnikom i s njegovim isto takvim rješenjima.
Piše: Sonja Kirchhoffer
