Picassov pištolj uvijek pri ruci

Pablo Picasso Collection Facebook

Picassov je život bio neobičan od prvog dana. Odmah po rođenju nije disao zbog čega ga je majka ostavila misleći da je dijete mrtvorođeno, no na sreću njegov je ujak liječnik bio u blizini. Kada je vidio mirno tjelešce brzo se zaputio do njega te otpuhnuo oblak dima prema Pablu, a on je kako je sam rekao odmah “došao k sebi”, te je tako započeo neobičan i plodan život genija umjetnosti.

Picassov idol i njegov pištolj

Da bismo razumjeli jednu od čudnih Picassovih sklonosti, moramo se vratiti unatrag sve do neobičnog francuskog književnika i filozofa Alfreda Jarryja koji je izvršio snažan utjecaj na Picassa. On je tvorac kulta patafizike koji je teško definirati, no lakše ga je osjetiti i većina znanstvenika neće vam dati njegovu identičnu definiciju. Sam ju je tvorac definirao kao neku vrsta znanosti o imaginarnim ili nestvarnim rješenjima. Uglavnom njegova je izvedba drame u kojoj je glavi lik genijalni idiot odnosno Kralj Ubu postavila u središte kult patafizike. Jarryjeva razuzdana i nekonvencionalna izvedba kralja Ubua, bila je toliko skandalozna da je došlo odmah do zatvaranja kazališta u kojem se prikazivala. Jarry je rušio konvencije u književnosti i svakodnevici. Izazvao je zgražanje svojih sugrađana i  svojim stilom življenja i odijevanja. Da ga susretnemo danas na ulici vjerojatno ne bismo primijetili da je iz drugog vremena jer je nosio obično crnu otrcanu odjeću, a koju je povezivao vezicama za cipele i pribadačama. Nosio je potpetice imao tamnu i dugu kosu i koješta drugo. Uglavnom bio je pobunjenik koji se protivio na razne načine normama vremena u kojem je živio. Volio je primjerice voziti bicikl po okolici te bi često na biciklu pucao iz svog revolvera tražeći ručak, držao je sove za kućne ljubimce, nije želio piti vodu, dakle živio je patafiziku zbog koje je vjerojatno i mlad otišao s ovog svijeta. Nakon njegove smrti Pablo je kupio Jarryjev pištolj, kao i njegove rukopise.

Jarryjev pištolj uperen u “davitelje”


Picasso nije imao puno strpljenja i za razliku od većine koja trpi razno-razne stvari živcirajući se u sebi, Picasso je imao racionalniji pristup. On je lako od sebe udaljavao nametljivce, pa tako ukoliko bi ga netko po stoti puta pitao isto pitanje, najčešće vezano uz značenje njegovih djela, u tim bi trenutcima izvadio pištolj i uperio ga u tu osobu. Osoba naravno nije znala da je pištolj nenapunjen, te bi jednostavno “šmugnula” što prije i brže. No, u odnosu na svog uzora uništenog drogama i alkoholom Pablo je bio znatno umjereniji, ali je davao jasnu poruku, nema zezanja s nekonvencionalnim umjetnikom i s njegovim isto takvim rješenjima.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari