Patološki sramežljiva glumačka diva: “Muškarci odu u krevet s Gildom, no razočarani se probude pored mene”

Fotografija: YouTube screenshot

Razdoblje između 1927. godine, kad je snimljen prvi poznatiji zvučni film “Pjevač jazza”, do pedesetih godina prošlog stoljeća, kad je televizija počela istiskivati film kao najpopularniji oblik zabave, često nazivamo zlatnim razdobljem Hollywooda. Karakterizirala ga je hegemonija američke kinematografije nad ostatkom svijeta, iznimna briga o scenografiji, kostimima i rekvizitima, linearna narativna struktura filmskih ostvarenja te tzv. studijski sistem, odnosno vertikalno organizirana poduzeća koja su u svojim rukama držala proizvodnju, distribuciju ali i prikazivanje filmova kroz vlastite lance kino-dvorana. Proizvodnja se odvijala u velikim studijima, koji su zapošljavali na tisuće ljudi i snimali stotine filmova godišnje. Ti studiji – “MGM”, “Warner Bros.”, “20th Century Fox”, “Paramount Pictures”, “RKO”, “Universal”, “Columbia” i “United Artists” – dobili su nadimak “Velika osmorka”, a moguli na njihovim čelima glumce su vezivali ugovorima o ekskluzivnom angažmanu, sa strogim klauzulama koje su katkad kontrolirale čak i aspekte njihovih intimnih života. Zvijezde koje su takvi studiji proizveli gotovo da su smatrane božanstvima no, dakako, radilo se o ljudima od krvi i mesa. Evo nekoliko anegdota iz njihovih života!

Sramežljiva božica ljubavi

Unatoč činjenici da su je smatrali ultimativnom pin-up djevojkom četrdesetih godina prošlog stoljeća, te onoj da se pet puta udavala i imala mnogobrojne ljubavnike, Rita Hayworth (1918. – 1987.) bila je gotovo patološki povučena žena n(na slici!). Margareta Carmen Cansino, kako joj je pravo ime, ostvarila je više od sedamdeset uloga, a u kolektivnu erotsku svijest upisala se 1946. godine, senzualno svlačeći rukavicu u noir drami “Gilda”. O diskrepanciji između njene privatne i javne persone glumica je progovorila nekoliko godina nakon premijere tog filma. “Premda nastupam od šeste godine, iznimno sam sramežljiva osoba, a uz to patim od kompleksa manje vrijednosti. Muškarci to ne očekuju. Odu u krevet s Gildom, no razočarani se probude pored mene”, ispričala je crvenokosa ljepotica kojoj su tabloidi prišili nadimak “The Love Goddess” (“Božica ljubavi”).

Jadan ja, s kakvim gadurama moram raditi!

Humphrey Bogart (1899. – 1957.), čovjek koji je definirao žanr filma noira, glumio je u čak osam filmova bliskog prijatelja Johna Hustona. Dvojicu muškaraca povezala je ljubav prema cigaretama bez filtra, viskijem bez leda i damama bez morala. Premda se pričalo da je Bogey “uzeo mjeru” svakoj filmskoj partnerici, tome nije bilo tako. Primjerice, filmska magija s Ingrid Bergman u “Casablanci” (1942.) bila je isključivo plod glumačkog umijeća, ne i zbiljske privlačnosti. U stvarnosti, nisu podnosili jedno drugo, a ona mu se rugala zbog cipela s potpeticom koje je morao nositi kako bi je poljubio. Ni Avu Gardner, kolegicu iz “Bosonoge kontese” (1954.), nije volio: razljutila ga je kad je njegovog prijatelja Franka Sinatru zamijenila nekim toreadorom. “Pola žena na svijetu bacilo bi se pred Frankove noge, a ti se smucaš okolo s tipovima koji nose ogrtače i male balerinke”, odbrusio joj je.


Mužu, moraš angažirati ovu malu!

Lauren Bacall (1924. – 2014.), glumica zapamćena po ulogama samopouzdanih i emancipiranih žena, tijekom studija radila je kao portirka u kazalištu, povremeno i kao manekenka. Izleti u modne vode pokazali su se presudnim za njenu holivudsku karijeru. Nancy, supruga moćnog Howarda Hawksa, primijetila ju je na naslovnici časopisa “Harper’s Bazaar” iz 1943. godine te je gnjavila goru polovicu sve dok ovaj nije pristao s mladom plavojkom napraviti probno snimanje za film “Imati i nemati”. Hawks ju je pozvao u Hollywood na audiciju, a potom, oduševljen njenim talentom, stavio pod sedmogodišnji ugovor s početnom plaćom od 100 dolara tjedno. Nimalo zvučno ime Betty Joan Perske promijenio joj je u ono pod kojim je danas znamo, a Nancy Hawks joj je kreirala imidž i uputila je u elegantne manire. Unatoč ohrabrenju od strane para Hawks, mlada djevojka “umirala” je od treme tijekom probnih snimanja. Kako bi prikrila drhtanje, sputila je bradu na prsa i podigla oči prema kameri. Poza je postala poznata kao “The Look”, njen zaštitni znak! Spomenuti film važan je još zbog jednog razloga: na njemu je upoznala budućeg supruga, četvrt stoljeća starijeg Humphreya Bogarta. Brak je bio sretan, unatoč povremenim indiskrecijama s obje strane.

Rukavice za boks

Frank Sinatra, nezasitni ljubavnik koji je spavao sa više žena nego što ih je prosječan muškarac vidio u životu, patio je samo zbog jedne – Ave Gardner (1922. – 1990.). Upoznali su se 1942. godine, u klubu u kojem je “zabavljač stoljeća” nastupao. Devetnaestogodišnja crnka bila je u društvu supruga, glumca Mickeya Rooneya. Nakon što je Rooney učinio glupost i predstavio Avi Sinatru, ovaj joj je u prolazu šapnuo: “Da sam te barem upoznao prije Mickeya!”. Avi, neškolovanoj glumici koja se tek bila počela probijati ulogama “egzotičnih ljepotica”, itekako je laskalo udvaranje tada najpopularnijeg američkog pjevača, no odbila ga je znajući da je oženjen s Nancy Barbato. Nekoliko godina kasnije, u vrijeme kad je bila u braku s klarinetistom Artiejem Shawom, sudbina je spojila Avu sa Sinatrom na osebujan način – ovaj se doselio u njeno susjedstvo! Nakon što joj je otpjevao serenadu pod prozorom, početak kraja njenog braka počeo se nazirati. Kad je Sinatra rekao supruzi da je ostavlja, javnost je doznala za Avu, a u novinama su se pojavili ne baš laskavi natpisi o dotadašnjoj ljubimici Amerike. U šest godina, koliko su Ava i Frank proveli u braku, stalno su se svađali, strastveno mirili, varali jedno drugo… Njihovi ispadi bili su poznati javnosti, pa ih je neki novinar sarkastično upitao hoće li si darovati rukavice za boks. Sita takvog života, glumica ga napušta, nakon čega je završio na psihijatriji. Ni nakon razvoda nisu mogli jedno bez drugog. Nastavili su se viđati, a Sinatra joj je sve do smrti slao novčanu pomoć od 250.000 dolara godišnje.

Dvadestet šest godina agonije i ekstaze

Katharine Hepburn (1907. – 2003.) smatrali su jednom od najtalentiranijih glumica svoje generacije: Oscara je, za ulogu u filmu “Jutarnja slava”, dobila prije dvadeset šestog rođendana! Za razliku od mnogih kolegica, nije glumila zavodnice, već rafinirane i samosvjesne intelektualke. Kad su Spenceru Tracyju, jednom od najvećih holivudskih ženskara, rekli da će mu upravo ona biti partnerica u filmu “Žena godine”, negodujući je upitao producente: “Kako mogu snimati film sa ženom koja ima prljave nokte, sumnjive je seksualnosti i nosi hlače?”. Slobodoumna, koščata, pjegavog lica, neukrotive kovrčave kose i odlučnog glasa, Katharine je bila suprotnost glamuroznim divama s kakvima je običavao raditi. Šarmom i osebujnim smislom za humor, Hepburn je vrlo brzo rastopila Tracyjeve predrasude. Kad su se prvi put sreli na setu, visoka glumica odmjerila je kolegu od glave do pete: “Gospodine Tracy, malo ste preniski za mene!”. Ovaj joj nije ostao dužan: “Ne brinite, već ću vas ja svesti na pravu visinu!”. Bio je to početak ljubavne priče koja će trajati punih dvadeset šest godina i donijeti Katharine mnogo suza. Tracy je, naime, bio oženjen glumicom Louise Treadwell. Bio je to nesretan brak, a kako se na rastavu u to vrijeme gledalo prijekim okom, utjehu je tražio u piću i bordelima. Inače drska i ponosita, Katharine se zbog ljubavi prema problematičnom muškarcu preobrazila u neku vrstu osobne njegovateljice: pokrivala bi ga kad god se pijan onesvijestio, pripremala mu doručak, prala ga kad bi povratio po sebi… Premda je bio lud za Katharine, ljubav prema alkoholu bila je jača. Jednog dana, doživio je srčani udar i srušio se na pod do nogu svoje voljene. Izbezumljena Katharine uzalud ga je pokušavala oživjeti. Na sprovodu se nije smjela pojaviti – uz Tracyjev grob stajala je njegova udovica.

Piše: Lucija Kapural

Komentari