Skoro pola stoljeća, John Edgar Hoover bio je na čelu FBI-a, najmoćnije kriminalističko-istražne i obavještajne agencije u Americi. Njegova vladavina tom organizacijom započela je na današnji dan, 10. svibnja 1924. godine, a tijekom nje izmijenilo se čak osam američkih predsjednika. Za to vrijeme, Hoover je bio nedodirljiv.
Po struci pravnik a po erotskim preferencijama najvjerojatnije prikriveni homoseksualac, pronicljivi muškarac s licem buldoga bio je strah i trepet kriminalcima – ali i moćnicima. Nitko ga se nije usuđivao izazvati, budući da je posjedovao kompromitirajuće materijale o većini političara u zemlji. Nerijetko je prelazio granice svojih ovlasti, ucjenjujući važne ljude. Ako sve to imamo na pameti, nije teško pogoditi da je prema zaposlenicima bio sve samo ne korektan.
U kojoj ih je mjeri maltretirao, nikad se u potpunosti neće doznati, budući da je riječ o organizaciji čiji je rad uglavnom tajan. Neke su stvari, međutim, već u njegovo vrijeme isplivale na površinu. Zna se, na primjer, da za Hooverove agente radni dan praktički nikad nije završavao. Kako bi ih držao u strahu i pripravnosti dvadeset četiri sata dnevno, sedam dana u tjednu, šef ih je običavao zivkati u gluho doba noći te tražiti od njih ponižavajuće usluge. Naložio bi im, primjerice, da pokose travnjak oko njegove kuće. Ako bi im koja vlat trave promaknula, ili pak ne bi stigli dovršiti posao do jutra, tjedan dana su morali patrolirati na meksičkoj granici. Nadalje, namjerno im je ostavljao nerazumljive poruke na radnom stolu, a kad bi se drznuli pitati pojašnjenje, zasuo bi ih salvom biranih uvreda. Nije štedio ni laboratorijske tehničare: kad bi se spremali krenuti kući nakon iscrpljujućega radnog dana, na stol bi im bacio kakvu beštijicu koju bi pokupio na cesti, tražeći da mu u što kraćem roku predaju izvješće o uzroku njene smrti.
Zaposlenicima je ipak najteže padalo uplitanje u njihov privatni život. Hoover je, naime, određivao gdje agenti smiju živjeti te s kim se i kada viđati. Propisivao je čak i kakvu će odjeću nositi, a fizički izgled mu je bio toliko važan da je, šuška se, jednom agentu dao otkaz zaključivši kako ovaj ima – premalenu glavu! Ukratko, stalno je imao potrebu uništavati ljude, kako bi hranio svoj ego, a kombinacija narcizma i paranoje stvorila je ono što psiholozi danas nazivaju autoritarnom ličnošću.
Piše: Lucija Kapural
