Paradoski viktorijanskog doba: Čednost je bila ultimativna vrlina, no dame su hodale svijetom bez gaćica, probušenih bradavica!

Britansku kraljicu te indijsku caricu Viktoriju (1819. – 1901.) nazivali su “bakom Europe” jer se, bračnim vezama njenih devetero djece, Velika Britanija povezala se sa svim važnijim vladajućim europskim dinastijama. Njena dugogodišnja vladavina postala je simbolom zlatnoga doba britanskog imperija: viktorijansko doba, kako nazivamo ovu epohu, obilježio je nagli razvoj kapitalističke proizvodnje i tržišta, privredni prosperitet i razvoj građanskog društva. Tada, na vrhuncu britanskoga kolonijalnog carstva, država prolazi nagli gospodarski uspon i postaje jednom od najmoćnijih svjetskih sila. Za vas smo odabrali niz zanimljivosti iz ovoga uzbudljivog, po mnogočemu proturječnog razdoblja!

1. Čednost je smatrana ultimativnom vrlinom, barem za pripadnice nježnijeg spola. O seksu, i to čak onom u misionarskom položaju, sa zakonitim bračnim drugom, pisalo se kao o nečem prljavom. Onodobni priručnici za dame navode kako je jedini cilj ove neugodne rabote prokreacija, a ovima se savjetovalo da, kako bi sačuvale doličnost, muževe opslužuju što rjeđe, po mogućnosti u mraku, te da se pritom drže hladno i nezainteresirano. Pokazivanje nagog tijela gorim polovicama također je smatrano sramotnim, kao i ispuštanje sladostrasnih zvukova za vrijeme obavljanja bračnih dužnosti. U kontaktima sa strancima, pravila su bila još stroža. Dame i gospoda nisu se, primjerice, smjeli kupati u istom kupalištu, a u slučaju susreta na ulici, od nje se očekivalo da plaho ponikne pogledom.

2. Unatoč moralističkim propisima kakvih se ne bi posramili ni jezuiti, onodobna moda zapravo je isticala ženske atribute. U viktorijanskoj Engleskoj dama bi prije pojela vlastitu glavu nego izišla iz kuće bez korzeta: kako bi postigle figuru pješčanog sata, zanemarivale su sitnice poput disanja i normalne probave te se utezale u ta uska, neudobna čuda, za što im je bila potrebna pomoć dvojice asistenata. Osim što su utezali ženske strukove, korzeti su podizali grudi uvis. Zanimljivo, upravo u ovo doba nevinosti u modu su ušli prstenovi za bradavice, nerijetko povezani niskama bisera, a gaćice se nisu nosile. Žene su svakog dana na sebe navlačile donje rublje, neku vrstu dugačkih gaća, no ove su imale procijep između nogu, tako da su ugledne gospođe mogle urinirati a da se ne skinu. Kako higijenski ulošci tada nisu postojali, svaka menstruacija bila je pravi izazov: žene su u vagine umetale ovčju vunu podmazanu mašću, neku vrstu primitivnog tampona. Kreme za depilaciju su, istinabog, postojale, no bile su iznimno toksične, a koristile su se samo na licu i podlakticama. Na ostalim dijelovima tijela, život je bio čupav i dlakav!

3. Temza, u koju se ulijevala kanalizacija, u to je vrijeme bila prljava poput duše serijskog ubojice: rijekom su plutale gadarije poput izmeta, krepanih životinja i smeća. Kako je bila glavni izvor pitke vode za Londončane, ne čudi podatak da su boleštine poput dizenterije, kolere i tifusa bile poprilično raširene. Začudo, dugo im je trebalo da zbroje dva i dva – tvrdoglavo su se držali vjerovanja da ova oboljenja uzrokuje “loš zrak”. Gradske ulice nisu bile ništa čišće. Godine 1891., stanovita lady Harberton požalila se kako je njena dugačka suknja, tijekom kraće šetnje po Londonu, pokupila “dva opuška cigare, devet cigareta, prožvakanu kuglicu duhana, četiri čačkalice, dvije ukosnice, komad mačjeg mesa (!), potplat muške cipele, komadiće papira, gomilu blata i solidnu količinu fekalija”.


4. Prije izuma pasterizacije, pokvareno mlijeko moglo vam je priuštiti tuberkulozi ili kakvu sličnu pošast. Kontaminirane namirnice je općenito bilo teško izbjeći, napose u velikim gradovima. Londonski trgovci iz viktorijanske ere bili su na glasu kao prevaranti. Trulo meso su omatali masnoćom s onoga svježeg, kako bi prikrili smrad, a pekari su u kruh dodavali kredu, kako bi ga učinili bjeljim. Popularan trik je bilo i korištenje arsena kao konzervansa, što je kupcima donosilo nedaće u rasponu od probavnih smetnji do bolne smrti.

5. Žena koja je razdoblju dala ime, već spomenuta kraljica Viktorija, privrženost prema potomcima izražavala je na pomalo bizaran način – redovito je nosila ogrlice izrađene od njihovih mliječnih zuba. Imala je još jednu začudnu naviku: kuharima je naložila da na njenom dvoru svakodnevno pripremaju curry, jelo koje je istinski mrzila, smatrajući ga odveć začinjenim. Činila je to kako bi imala adekvatan objed u slučaju da kakav “orijentalni” moćnik navrati na njen dvor – ta nije uzalud nosila titulu indijske carice! Kad smo već kod kraljičinih navada za stolom, valja istaknuti da je zalogaje gutala brzinom munje, kako ne bi gubila vrijeme na trivijalnosti. To je katkad predstavljalo problem za njene goste, jer se od njih očekivalo da prestanu jesti kad kraljica odloži žlice i noževe.

6. Pasta za zube izrađivala se od ugljena i meda. Prvi sastojak smjese doista je doprinosio oralnoj higijeni, no drugi je činio suprotno: kao što je danas poznato i djeci, slatkiši uzrokuju karijese. Dame su uz to na lice svake večeri stavljale tanke šnite govedine: vjerovalo se, bez pokrića, da će to njihovoj koži vratiti mladenačku svježinu.

7. Dječaci su, dok ne bi krenuli u školu, odijevani jednako kao djevojčice: nosili su bijele haljinice pune čipke i volana, te kapice ukrašene dugačkim vrpcama. Komplicirana odjeća nije, međutim, bila glavni problem mališana – gotovo pedeset posto njih umiralo je prije petog rođendana, a u siromašnim četvrtima ove brojke su bile još poraznije. Najgore je bilo u Angel Meadowu – u tom dijelu Londona, živjelo je preko 30.000 bijedno plaćenih radnika, mahom irskih imigranata. Mnoga od njihove djece preživljavala su skupljajući otpatke po ulicama, a neka su se hranila – mačkama lutalicama!

8. Možda najbizarniji običaj iz tog doba jest fotografiranje preminulih članova obitelji. Truplo se još ne bi ni bilo ohladilo, a tugujući članovi obitelji bi ga odjenuli u svečanu odjeću, napravili mu frizuru po posljednjem kriku mode te ga postavili u svakodnevni položaj, da se doima kao da je živ. Primjerice, nagurali bi ga u sofu, prekrižili mu noge te mu u ruke tutnuli knjigu.

9. Cilindar, apsurdno visoki šešir koji je 1797. godine, kad je izumljen, izazvao snebivanje na londonskim ulicama, u viktorijansko doba postaje neizostavan modni dodatak imućne gospode. Uz njega, simbol pripadnosti povlaštenoj klasi bile su igle za kravate, koje su se izrađivale od – kostiju jazavaca!

10. Prehramene navike na osebujan su način povezivale neumjerenost i posvemašnju škrtost. Prva stavka iskazivala se u pretjerivanju s količinom pojedene hrane, a druga u činjenici da se ama baš ništa jestivo nije bacalo: primjerice, viktorijanska gospoda su s velikim tekom tamanila “delicije” poput kokošjih nožica ili telećih ušiju. Smatralo se nepristojnim vidjeti mlade dame kako jedu u javnosti, pa čak i za obiteljskim stolom, pa su to ove činile u osami svojih odaja. Zanimljivo, mnoge pripadnice nježnijeg spola izbjegavale su konzumaciju mesa, zbog mita koji ju je povezivao s povećanim rizikom od – nimfomanije!

Piše: Lucija Kapural

Komentari