Po čemu povijest pamti Engleskinju Valerie Meux? Zašto je rimski senator Katon Mlađi podivljao od bijesa pročitavši Cezarovo ljubavno pismo? Kakav je neobičan podvig izveo Amerikanac Tommy Fitzpatrick, i to dvaput? Uživajte u zanimljivim činjenicama iz povijesti koje smo za vas odabrali!
1. Valerie Meux (1852. – 1910.) bila je jedna od najpoznatijih, da ne kažemo najozloglašenijih dama u viktorijanskom Devonu. Prije udaje za baruna Hanryja Brucea Meuxa, izdanka imućne obitelji pivara, bila je sviračica bendža, što je onodobno visoko društvo smatralo skandaloznim. Kako bi dodatno učvrstila imidž ekscentrične dame koja baš i nije dama, lady Meux ispijala je pjenušac nasred ulice te se vozila naokolo u kočiji koju su vukle zebre. Njen lik možda vam je poznat s platna “Harmonija u ružičastom i sivom” čuvena američkog slikara Jamesa Abbotta McNeilla Whistlera (na slici!)
2. Godine 63. prije Krista, jedna od najvećih briga rimskih senatora bila je mogućnost urota. Osobito paranoičan po tom pitanju bio je pripadnik senatorske stranke (optimata) Marko Porcije Katon Mlađi (95. prije Krista – 46. prije Krista), jedan od glavnih Cezarovih protivnika. Jedog dana, u senatu, primijetio je kako Cezaru stalno dodaju nekakve poruke, što ga je učinilo iznimno sumnjičavim. Upitan za objašnjenje, Cezar mu je mirno odvratio kako je riječ o običnoj ljubavnoj poruci. Nepovjerljiv, Katon ju je htio pročitati. “Jesi li siguran?”, pitao ga je Cezar. Bio je siguran. Bacivši znatiželjno oko na pisamce, pocrvenio je kao paprika. Uistinu, radilo se o ljubavnoj poruci… Onoj koju je Cezaru napisala Katonova rođena sestra!
3. U vrijeme rimske opsade Jeruzalema, dogodio se jedan od najbizarnijih incidenata u povijesti. Rimski vojnici, smješteni u taboru na najvišem mjestu u gradu, budnim i sumnjičavim okom motrili su hodočasnike koji su u velikom broju pristizali u Jeruzalem za blagdan Pashe. Tenzije su bile visoke a, prema povjesničaru Josipu Flaviju, neki mladi rimski vojnik odlučio ih je razbiti na “šaljiv” način: sudionicima procesije je pokazao golu stražnjicu te je, onako inspiriran, uz to ispustio dva-tri glasna vjetra. Bio je to, pokazat će se, iznimno loš potez. Umjesto da se nasmiju, hodočasnici su se smrtno uvrijedili. Došlo je do masovne pobune, a u sukobu s Rimljanima stotine ljudi su izgubile živote.
4. Muškarac po imenu Tommy Fitzpatrick 1956. godine je izveo uistinu jedinstven pothvat: u Trentonu, prijestolnici New Jerseya, ukrao je neveliki dvokrilac te njime savršeno sletio na uskoj uličici pred svojim omiljenim barom na Manhattanu. Pogađate, radilo se o okladi. Dvije godine kasnije, “mokroj braći” u tom ugostiteljskom objektu po stoti je put prepričavao svoj podvig. U društvu se našao mladi skeptik, koji je izrazio sumnju u istinitost njegove priče. Fitzpatrickove oči su zasjale. “Hoćeš li se kladiti da ću to ponovno izvesti, samo za tebe?”, pitao je drznika. Ovaj se htio kladiti. Pogađate, izgubio je! Fitrpatrick je ponovno oteo zrakoplov i “parkirao” ga pred omiljenom birtijom. Kažnjen je blago: prvi put je morao platiti globu od pišljivih stotinu dolara, a drugi put se na državnim jaslama odmarao tek šest mjeseci.
5. Pripadnici afričkog naroda Joruba, najvećim dijelom nastanjenog jugozapadnoj Nigeriji, Beninu i Togu, od davnina pletu vrlo složene pletenice na vrhovima glava. Ove frizure nemaju estetsko nego duhovno značenje – kosa, kao najviši dio tijela, u jorupskoj mitologiji smatra se portalom za duhove koji se uspinju ka nebu. Kad su, u šesnaestom stoljeću, Jorube odvođeni kao roblje u južnu Ameriku, na Kubu i na Karibe, iznimno im je teško padalo prisilno brijanje glava: smatrali su kako tim dehumanizirajućim činom gube mogućnost kontakta s onostranim.
6. Godine 1618., u Pragu su se sukobile dvije poveće skupine neistomišljenika – katolici i protestanti. Prijepor oko vjerskih dogmi započeo je silom argumenata, da bi u kratkom vremenu eskalirao do argumenata sile. Na vrhuncu religijskog ludila, protestanti su dohvatili nekog katoličkog mladića te ga bacili kroz prozor na trećem katu zgrade. Čudom je ostao živ, a katolici su tu činjenicu trljali o nos protestanata, napominjući kako je dotičnog spasila “ruka Božja”. Protestanti su također zaključili da je riječ o božanskoj intervenciji – po njihovoj interpretaciji događaja, Svevišnji se, spasivši momka, zapravo narugao katolicima, jer je uredio da isti padne na kola prepuna konjskog izmeta!
7. Snijeg je mineral, baš kao dijamant ili sol. Premda je njegova kemijska formula H2O, jednaka kao kod vode ili leda, prilično se razlikuje od susnježice ili ledene kiše. Ključni razlog za to jest činjenica da pahulje nastaju već u oblacima, gdje se snježni kristali formiraju direktno iz vodene pare. Molekule vode se u ledu vežu u nizove pravilnih šestokutnih prstenova, pa svaki snježni kristal ima heksagonalnu rešetku, odnosno šest identičnih krakova. Premda je u početnoj fazi nastajanja većina snježnih kristala jednaka, nikad na tlo neće pasti dvije identične pahulje. Ovu pojavu je zapazio američki meteorolog i fotograf Wilson “Snowflake” Bentley (1865. – 1931.), koji je 1885. godine snimio prve fotografije snježnih kristala. Pritom se koristio domišljatom metodom: fotoaparat je prikopčao na mikroskop, a pahulje je pomicao mašući krilom guske. Nakon što je snimio preko pet tisuća zadivljujućih kristala, umro je od upale pluća.
Piše: Lucija Kapural
