Rodovi Smilodon i Homotherium, posljednje sabljozube mačke, izumrli su prije otprilike deset tisuća godina, kad su prapovijesne pozornice sišli i vunasti mamuti, mastodonti i diovski jeleni. Za masovni pomor dijelom su “zaslužni” naši preci, koji su ih nemilosrdno izlovili, a dijelom klimatske promjene. O funkciji njihovih dugih, zakrivljenih gornjih očnjaka stručnjaci već dugo raspravljaju: dok jedni vjeruju kako su služili za kao moćno oružje za ubijanje i ranjavanje plijena ili protivnika, drugi su otkrili brojne dokaze u prilog teze da su mužjaci s većim očnjacima jednostavno bili privlačniji ženkama, pa je evolucija ubrzala njihov razvoj. Kako bilo, znanstvenici su nedavno uspjeli sekvencirati genom vrste Homotherium latidens, sabljozube mačke veličine afričkog lava koja je živjela prije otprilike četrnaest milijuna godina, u razdoblju pleistocena. Analiza je pokazala da se ova zvijer uvelike razlikovala od svih drugih izumrlih mačaka. “Njihov genetski ustroj otkriva da su ove životinje bile nevjerojatno vješti lovci. Imali su sjajan vid te snažne kosti, dišni i kardiovaskularni sustav, što znači da su prilikom trčanja praktički bile neumorne. Pretpostavljamo da su lovile u čoporu, dok ne bi iscrpile plijen”, ispričao je paleontolog Michael Westbury, voditelj istraživanja. Kolege i on DNK su dobili iz fosiliziranih kostiju Homotherium latidensa pronađenih u okolici kanadskog grada Dawson Cityja. Kako se radilo o vrlo starim ostacima, metoda radio-karbonskog datiranja na njih se nije mogla primijeniti. Znanstvenici su tada posegnuli za nizom modernih tehnika sekvenciranja, kako bi mapirali kompletan nuklearni genom drevne vrste. “Genetska raznovrsnost u korelaciji je sa rasprostranjenošću vrste, a ova je nastanjivala sve kontinente osim Australije i Antarktike”, tvrdi Westbury. “Naša analiza pokazala je da je upravo Homotherium latidensa daleki rođak svih modernih velikih mačaka”.
Piše: Lucija Kapural
