Ako postoji mjesto koje se može pohvaliti čudesnom bioraznolikošću, onda je to Hendersonov otok. Riječ je o nenaseljenu koraljnom otoku u Tihom oceanu, koji se zadnjih tridesetak godina nalazi na UNESCO-vu popisu mjesta svjetske baštine. Premda mu je površina manja od četrdeset kvadratnih kilometara, dom je za čak petnaest endemskih vrsta morskih ptica. Kako je njegova ekologija nedirnuta ljudskom prisutnošću, idealno je okružje za proučavanje dinamike otočne evolucije.
Godine 1991., znanstvenici su u jednoj od otočkih špilja otkrili fosilizirane ostatke ranije nepoznate vrste šljuke. Riječ je o ptici močvarici koja je izumrla prije više stoljeća. Kosti su dugo bile zaboravljene u podrumu Muzeja Prirodne povijesti u Canterburyju, a nedavno ih je detaljno proučio međunarodni tim znanstvenika. Vrsta, koju su u čast čuvenog ornitologa Edwarda K. Saula nazvali Prosobonia sauli, jedna je od ukupno pet poznatih močvarica s Hendersonovog otoka. Četiri su izumrle a jedna – Prosobonia parvirostris – i danas živi na tamošnjim obalama ali je, nažalost, ugrožena.
Prosobonia sauli imala je dugačke noge i uzak kljunove – obje karakteristike bile su prilagodba na život u tom području te su ptici omogućavale da se s lakoćom kreću u dubljoj vodi i love plijen. Stručnjaci pretpostavljaju da je vrsta izumrla u jedanaestom stoljeću, što je koincidiralo s dolaskom ljudi na otok. Moguće je da su polinezijski doseljenici, koji su ondje živjeli do petnaestog stoljeća, na svojim brodovima donijeli štakore, koji su istrijebili ove neletačice.
Piše: Lucija Kapural
