Otkviven fosil ljenivca iz pleistocena: Ovi gorostasni sisavci težili su preko četiri tone!

Današnji ljenivci uistinu su dražesne životinje. Poznati i kao tipavci, ovi sisavci iz porodice krezubica dugački su između pedeset i sedamdeset centimetara, teški koliko i pas srednje veličine, a većinu vremena provode obješeni o grane, za koje se hvataju golemim srpastim kandžama. Svoje ime u potpunosti su zaslužili – spavaju čak dvadeset sati dnevno! Zanimljivo, njihova dlaka, prirodno sivosmeđe boje, često pozeleni jer alge obrastu njen površinski sloj, pa se izgledom stope s okolišem. Te alge ujedno su im izvor hranjivih tvari: ližu ih i upijaju preko kože. Preci ovih životinja izgledali su bitno drugačije, a i prehrana im se, pokazuju nova istraživanja, uvelike razlikovala. Pripadnici roda Megatherium na području današnje Južne Amerike pojavili su se u ranom pliocenu, prije pet milijuna godina, da bi koncem pleistocena, prije otprilike jedanaest tisuća godina, izumrli – zajedno s ostalim velikim sisavcima poput mastodonata i špiljskih lavova. Dio stručnjaka vjeruje da su ih izlovili naši preci, dok drugi pretpostavljaju kako su im presudile klimatske promjene. Bilo kako bilo, radilo se o golemim životinjama: mogle su dosegnuti visinu od tri metra, a neke vrste, poput bolivijskog giganta Megatherium americanuma, težile su preko četiri tone! Osim toga, mogli su stajati i hodati na stražnjim nogama, što ih čini najvećim bipedalnim sisavcima svih vremena. Na području Argentine, paleontolozi su nedavno otkrili fosilizirane ostatke mladunca ove vrste. Jedinka o kojoj je riječ živjela je prije tri i pol milijuna godina, u razdoblju pleistocena, a stručnjaci spekuliraju da nije bila isključivo biljožder, kako se dosad mislilo, već da se hranila i mesom. “Sjajno očuvani fosil pokazuje da je Megatherium americanum imao dugačke kandže, snažne udove i moćne čeljusti. Premda jasnih dokaza za sada nemamo, pretpostavljamo da je mogao biti itekako opasan predator”, ispričao je voditelj istraživanja Nicolás Chimento, paleontolog zaposlen u Argentinskom muzeju prirodnih znanosti. “Dok su današnji ljenivci samačke životinje, u potpunosti prilagođene životu u krošnjama, njihovi preci su, čini se, živjeli u grupama, tražeći zaklonište u špiljama”. Fosil je otkopan na lokalitetu San Eduardo del Mar u okolici Buenos Airesa, otprije poznatom po ostacima iz prapovijesti.

Pipe: Lucija Kapural

Komentari