Lamantini, sisavci prilagođeni životu u vodi, poznatiji su kao morske krave. Taj nadimak sjajno im pristaje, budući da “pasu” morsko raslinje: u jednom danu, u stanju su pojesti dvjesto kilograma različitih trava! Dugački oko tri i pol metra, teži od tone, žive u mirnoj vodi uz obale Antilskih otoka, te od Floride do sjevernog Brazila. Njihove oči, koje se zatvaraju kružnim pokretom, poput kamere, jedinstvene su u životinjskom svijetu. Lamantini su posebni i po tome što mogu prelaziti iz slane u slatku vodu i obratno. Kako nemaju prirodnih neprijatelja, u divljini žive i do šezdeset godina ali, nažalost, često stradavaju pri sudaru s brodovima ili završe u ribarskim mrežama, pa se ubrajaju u ugrožene vrste. Prijetnja im je i tzv. crvena plima, odnosno cvjetanje mora, a opstanak im dovodi u pitanje i činjenica da ne nalaze dovoljno hrane i teško se prilagođuju promjenama u okolišu. Zanimljivo, stari istraživači često su ih zamjenjivali s morskim sirenama – nikakvo čudo, znamo li da imaju vretenasta tijela, naboranu kožu bez dlake koja uistinu podsjeća na onu ljudsku te prednje noge pretvorene u peraje. Čak je i trezveni Kristofor Kolumbo, ploveći u blizini Dominikanske Republike u siječnju 1493. godine, u dnevnik zapisao kako je vidio ova mitološka stvorenja, a po svoj se prilici radilo o prozaičnim morskim kravama, za koje znanost u to vrijeme nije znala. Poznato je da zimogrozni lamantini sele u toplije, tropske ili suptropske vode čim temperatura padne ispod dvadeset Celzijevih stupnjeva, a zahvaljujući nedavnom otkriću dvadeset tisuća starih kostiju predaka ovih sisavaca, imamo informacije o tome kako su to činili u razdoblju pleistocena. Fosilizirani ostaci pronađeni su u obalnom području Teksasa, a znanstvenike je nemalo iznenadila činjenica da su, za ledenog doba, morske krave ovdje nalazile utočište. “Postoje dvije mogućnosti: ili su te vode, tijekom ledenog doba, bile znatno toplije nego što smo pretpostavljali, ili su drevni lamantini znatno bolje podnosili hladnoću od svojih današnjih potomaka”, objašnjava paleontolog William Godwin, glavni autor studije o nedavnom otkriću.
Piše: Lucija Kapural
