Otkrivena nova vrsta prapovijesnog kita: Živio je prije 35 milijuna godina i kretao se zamasima snažnog repa

Brojni fosili, kao što smo već pisali, svjedoče da su prapovijesni kitovi imali četiri noge i da su, osim u vodi, obitavali na kopnu. Drugim riječima, njihova tijela bila su prilagođena plivanju ali i hodanju. Prema jednoj teoriji, razvili su se iz malih kopitara, da bi potom postupno osvojili oceane. Nedavno, zahvaljujući otkriću ranije nepozante vrste kita iz tercijara, paleontolozi su otišli korak dalje u razumijevanju evolucije lokomotornog sustava ovih izumrlih sisavaca. Vrsta, nazvana Aegicetus gehennae, identificirana je iz fosiliziranih kostura dviju jedinki pronađenih u egipatskoj Zapadnoj pustinji. Ovo područje, koje se proteže na gotovo sedamsto tisuća četvornih kilometara – dvije trećine zemlje – na prvi se pogled doima poput negostoljubive pustoši, no znanstvenici već dugo znaju da je, u davnoj prošlosti, bilo prekriveno vodom i prepuno života. Životinje čiji su ostaci – jedan kompletan i jedan djelomično očuvan kostur – otkopani u ovoj pustinji, preciznije, fosilima bogatoj formaciji Gehannam, živjele su prije više od trideset pet milijuna godina. Poznata i kao Wadi Al Hitan (“Dolina kitova”), ova lokacija nalazi se na UNESCO-vom popisu zaštićene prirodne svjetske baštine. Ova stvorenja pripadala su porodici protocetida, poluvodenim kitovima iz tercijara. Dok se većina njih kroz vodu kretala zamasima nogu, kod vrste Aegicetus gehennae došlo je do svojevrsna evolucijskog skoka: činila je to pomoću snažnog repa, baš poput današnjih kitova. “Ova impresivna životinja, znatno bolje prilagođena životu u moru od svojih prethodnika, težila je preko devet stotina kilograma. U usporedbi s ranijim kitovima, ovaj mališan imao je izduljenije tijelo te znatno manje, gotovo već zakržljale stražnje noge”, ispričao je voditelj istraživanja Philip Gingerich, profesor paleontologije na Sveučilištu u Michiganu. “Morfološki gledano, bio je vrlo sličan kasnijem bazilosauru, o kojem možemo pričati kao o prvome pravom vodenom kitu”.

Piše: Lucija Kapural

Komentari