Otkrivena nova vrsta ihtiosaura

Prvi kostur ihtiosaura početkom devetnaestog stoljeća je otkrila Mary Anning, tek punoljetna kolekcionarka fosila koja se danas smatra pionirkom paleontologije. Ostatke davno izumrle životinje pronašla je u stijeni na obali rodnog Lyme Regisa, slikovita gradića u Dorsetu. U tom engleskom okrugu narednih desetljeća pronađeni su brojni fosili iz prapovijesti, a nedavno je ondje otkopana ranije nepoznata vrsta ihtiosaura. Dugački do petnaest metara, s gubicama sličnim onima u današnjih dupina, ihtiosauri su bili suvereni vladari mezozoičkih mora. Ime, koje je kovanica grčkih izraza za ribu i guštera, dao im je njemački zoolog Charles König. Bili su pelagijske životinja, što će reći da su im dom bile oceanske dubine. Poput kitova, evoluirali su od kopnenih životinja koje su se vratile u more. Jedna od karakteristika takvih životinja jest rađanje živih mladunaca umjesto lijeganja jaja. Premda su imali oblik ribe – preciznije, današnje skuše – pripadali su gmazovima te su disali plućima. Mogli su plivati brzinom od četrdeset kilometara na sat, a kroz vodu su se probijali zamasima repa, poput današnjih morskih pasa. Hranili su se glavonošcima, školjkašima i ribama, a noviji dokazi pokazuju da su im na meniji katkad bili i drugi morski gmazovi. Novootkriveni primjerak, nazvan Thalassodraco etchesi, živio je prije više od 150 milijuna godina, u razdoblji kasne jure. Dugačak nešto više od dva metra, pripadao je porodici Ophthalmosaurus, koja je naziv dobila zbog velikih očiju. Ove životinje imale su sjajan vid, pa su s lakoćom hvatale plijen i u mračnim oceanskim dubinama. “Thalassodraco etchesi je imao je neobična, bačvasta rebra i malene, zakržljale peraje. Pretpostavljamo da je bio znatno sporiji od ihtiosaura s izduljenim, aerodinamičnim tijelima. Gubica mu je bila puna stožastih zuba. Nisu bili oštri ali je, zahvaljujući snažnom zagrizu, mogao zgrabiti i plijen veći od sebe, slomiti mu kralježnicu i rastrgati ga. Sličnu strategiju lova imaju neke vrste današnjih orki i morskih leoparda”, ispričao je voditelj istraživanja David Martill, paleontolog sa Sveučilišta u Portsmouthu. Njegova kolegica Megan Jacobs iznijela je pretpostavku da su neobično široka rebra imala i jednu prednost: “Logično je pretpostaviti da je ova životinja imala golema pluća, što joj je omogućilo da zadrži dah na dugo vremena”.

Piše: Lucija Kapural

Komentari