Otkriven fosil bogomoljke star stotinu milijuna godina

Bogomoljke, poznate i pod latinskim nazivom Mantis religiosa, kukci su rašireni diljem Europe, Afrike i Azije, a koncem devetnaestog stoljeća preneseni su i u Sjevernu Ameriku. Oko dvije tisuće danas poznatih vrsta dobro su istražene. Poznato je, primjerice, da ovi žoharaši pomalo sablasna izgleda boju – katkad i oblik – mijenjaju sukladno raslinju na kojem se zadržavaju te da, za vrijeme ili nakon oplodnje, ženka često pojede mužjaka. Kod većine vrsta, glava je pomična, s velikim izbočenim očima, a prednje noge dugačke, prilagođene hvatanju plijena (dok vrebaju, podižu ih na način koji podsjeća na držanje ruku pri molitvi, po čemu su i nazvane). Unatoč mnoštvu spoznaja o životnim navadama bogomoljki, o njihovoj evoluciji vrlo se malo zna. Glavni razlog za to jest činjenica da se ovi krhki kukci vrlo rijetko nalaze u fosiliziranom obliku, a malobrojne takve poznate jedinke očuvane su u vrlo lošem stanju. Znanstvenici su sada dobili priliku baciti svjetlo na anatomiju prapovijesnih bogomoljki: paleontolozi su u Kanadi otkopali sjajno očuvan fosil bogomoljke koja je to područje nastanjivala prije otprilike stotinu milijuna godina, u razdoblju krede. Ranije nepoznata vrsta izumrle bogomoljke nazvana je Labradormantis guilbaulti, jer su njeni ostaci pronađeni na poluotoku Labradoru, preciznije, napuštenom rudniku u blizini grada Scheffervillea. Predvođeni Alexandreom Demersom, paleontologom sa Sveučilišta McGill u Montrealu, znanstvenici su pomoću najsuvremenije laboratorijske opreme uspjeli otkriti brojne anatomske posebnosti drevne životinjice. “Njena krila bila su prožeta gustom mrežom sitnih krvnih žila. Od tri danas poznata roda bogomoljki, a to su Mantoidide, Metaliticide i Cheteside, ovakva građa primjetna je kod više vrsta u potonjoj skupini”, ispričao je Demers. “Iz toga možemo zaključiti da se ta grupa nije razvila u izolaciji, kako smo do sad mislili, već da joj je Labradormantis guilbaulti davni predak”.

Piše: Lucija Kapural

Komentari