Pitoni, neotrovne zmije iz porodice udavki koje nastanjuju guste šume Australije, jugozapadne Azije i Afrike, danju su tromi, najčešće svijeni na drveću. Kad padne noć, ovi gmazovi, nazvani po zmaju iz grčke mitologije, pretvaraju se u moćne predatore. Nevjerojatno dobrog vida, brzi te vješti penjači i plivači, plijen napadaju iznenada, stegnuvši ga u smrtni zagrljaj. U stanju su ugušiti te progutati i vrlo velike životinje, poput veprova ili jelena, a u prosjeku ih probavljaju između osam i dvanaest dana. Suprotno imenu i uvriježenom mišljenju, kraljevski piton nije najveći pripadnik roda – naraste “samo” do metar i pol, dok je mrežasti piton duži od – deset metara! Znanstvenici su nedavno otkrili fosilizirane ostatke ranije nepoznata prapovijesnog pitona – gotovo kompletno očuvan kostur te dio lubanje. Po mjestu pronalaska, jami Messel u Njemačkoj, vrsta je dobila naziv Messelopython freyi. Ova fascinantna zmija puzala je prije više od četrdeset sedam milijuna godina, u razdoblju eocena. “Riječ je o najstarijem primjerku pitona koji smo ikad pronašli”, s uzbuđenjem priča voditelj istraživanja Krister Smith, paleotolog s Goetheovog sveučilišta u Frankfurtu. “Znali smo da su ove životinje potekle iz Europe, kontinenta s kojeg su tijekom stoljeća u potpunosti ičšezle, no vjerovali smo da su se pojavile znatno kasnije, u razdoblju miocena. Nedavno otkriće promijenilo je naše spoznaje o evolucijskoj povijesti udavki, roda u koji se, osim pitona, ubrajaju boe. Pronalazak ovog fosila pokazao nam je još nešto. Naime, moderni pitoni ne dijele životni prostor sa svojim srodnicima boama, no Messelopython freyi je to činio. Živio je u istom ekosustavu kao i Eoconstrictor fischeri, golemi predak današnjih boa”.
Piše: Lucija Kapural
