Otkopani ostaci najstarijega australskog guštera: Ova neobična životinjica živjela je prije više od 25 milijuna godina!

S približno 1200 poznatih vrsta, rovaši (Scincidae) najmnogobrojnija su porodica danas živućih guštera. Riječ je o nevelikim životinjama pomalo sablasna izgleda: tijelo im je izduljeno, lubanja spljoštena, rep izrazito dugačak i snažan, a udove su djelomično ili potpuno izgubili. Kako im je donji kapak proziran, mogu gledati zatvorenih očiju, što je prilagodba na život u pijesku. Stanovnici su vrućih krajeva Australije, Afrike i Indije te pacifičkih otoka, a premda stanu na dlan – dugački su između tri i dvanaest centimetara – mesožderne vrste brzi su i opasni predatori koji mogu svladati i plijen znatno veći od sebe. U prošlosti, pripisivana su im magijska i ljekovita svojstva: primjerice, Scinus scinus, vrsta koja nastanjuje pustinje sjeverne Afrike, gotovo je istrijebljena jer se, osušena ili spaljena, pdodavala kao moćan protuotrov i lijek za probavne smetnje. Dok su životne navike i morfologija ovih guštera dobro istraženi, o njihovim davnim precima zna se vrlo malo: zbog iznimno krhke građe, rijetko se pronalaze u fosiliziranom obliku. U paleontološkoj zajednici je stoga zavladalo pravo slavlje kad su na jugu Australije otkopani izvrsno očuvani ostaci izumrla rovaša. Proegernia mikebulli, kako je vrsta nazvana, na području današnje formacije Namba živjela je prije više od dvadeset pet milijuna godina, u razdoblju oligocena. Riječ je, zaključili su znanstvenici, o dalekom pretku obitelji rovaša u koju ubrajamo današnje guštere plavih jezika, Cunninghamove rovaše šiljatog repa i troprste rovaše. “Ovu neobičnu životinjicu nazvali smo po čuvenom Michaelu Bullu, čovjeku koji je posvetio život proučavanju izumrlih gmazova naše domovine”, ispričao je voditelj istraživanja Kailah Thorn, paleoherpetolog s australskog Sveučilišta Flinders. “Čeljust ovog stvorenja otkopali smo u blizini jezera Pinpa, na kojih sedam sati vožnje od Adelaida. Dogodilo se to na dan kad je temperatura bila viša od četrdeset Celzijevih stupnjeva: u takvim uvjetima, bio je pravi podvig razgrtati teške slojeve ilovače, no trud se itekako isplatio – domogli smo se ostataka najstarijega australskog guštera. Imali smo, moram priznati, ludu sreću: lubanje rovki građene su od dvadesetak sićušnih koštanih pločica, koje se u pravilu pretvore u prah kad se fosiliziraju. Ove su, međutim, ostale čitave, a uvjereni smo da će nam omogućiti dublje razumijevanje evolucije guštera”.

Piše: Lucija Kapural

Komentari