U razdoblju perma, mjesto dominantnih kopnenih životinja na našem planetu zauzimaju terapsidi, skupina u koju ubrajamo sisavce i njihove pretke. Mnoge osobine koje se danas smatraju jedinstvenima za sisavce imale su korijene među prvim terapsidima, a u njih spada i uspravan položaj tijela. Veća raznolikost u izgledu njihovih lubanja bila je u vezi s intenzivnijom obradom hrane, što znači da ove životinje nisu samo gutale hranu, kako to rade gmazovi, već su je obrađivale u čeljustima. Kod sinodonata, najnaprednijih terapsida, spojnica gornje i donje čeljusti je okoštala, a zubi su bili snažno diferencirani, s neravnim površinama za grizenje. Nadalje, kod njih se tazvio tzv. parasagitalni hod, kod kojeg su se noge nalazile ispod tijela – umjesto sa strane kao kod guštera. Tijekom evolucije, razvili su gusto krzno, a fosilni dokazi pokazuju da rani sinodonti nisu samo legli jaja, već su imali i tobolce. Spoznaje o sinodontima nedavno su produbljene zahvaljujući otkriću ranije nepoznate vrste. U okolici Aguda, gradića u brazilskoj državi Rio Grande do Sul, otkopani su ostaci 218 milijuna godina starog sinodonta, a vrsta je dobila naziv Agudotherium gassenae. “Ovo je dvadeseta vrsta sinodonta iz razdoblja trijasa koja je otkrivena u Južnoj Americi. Sve su pronađene u samo dvije države, Brazilu i Argentini. U prošlosti, ovo područje bilo je dijelom superkontinenta Gondwane”, objašnjava voditeljica istraživanja Micheli Stefanello, paleontologinja sa Sveučilišta Santa Maria. “Svako novo otkriće omogućuje nam da produbimo spoznaje o evoluciji ranih sisavaca”. Pripadnici vrste Agudotherium gassenae, dodaje znanstvenica, građom tijela su nalikovali današnjim miševima, no od njih su se ratlikovali sžnim, robustnim čeljustima. Bili su dugački otprilike trideset centimetara, a najvjerojatnije su se hranili kukcima i manjim kralježnjacima.
Piše: Lucija Kapural
