Predodžbe pakla u različitim religijama u pravilu su vrlo maštovite i okrutne. Iznimka nije ni Had, podzemno carstvo iz grčke mitologije, u koje duše grešnika odlaze nakon smrti. Što ih ondje čeka, jasno je već iz naziva rijeka koje vode do vječnog odredišta: Aheront se, primjerice, prevodi kao “rijeka boli”, Stiks kao “rijeka mržnje”, Kokit kao “rijeka plača” a Flageton kao “rijeka vatre”. Najgori dio pakla, strašni Tartar, nalazi se u najdubljim slojevima zemlje. Smještaj u tamošnjoj vječnoj tami rezerviran je za najteže grešnike, poput sinoubojice Tantala – za kaznu, ovaj sjedi pored ledene vode koju ne može popiti i slasne hrane koja uzmiče kad za njom posegne, mučen vječnom gladi i žeđi.
Gospodar Hada također se zove Had, a u stražarenju nad mrtvima, koji mu stalno pokušavaju pobjeći, pomaže mu revni pratitelj Kerber, troglava psina vječno iskeženih zuba, u usporedbi s kojim se prosječan pit bul doima umiljatim poput pudlice.
Prije nego što je preuzeo odgovornu dužnost gospodara pakla, Had je i sam prošao brojne peripetije. Najstariji sin titana Krona i njegove žene Reje te Zeusov brat, imao je traumatično djetinjstvo. Tatica Kron, vrhovni vladar svemira, živio je, naime, u vječnom strahu da će ga netko od njegove djece svrgnuti s trona. Kako bi ih osujetio u tom naumu, sve redom ih je, odmah po rođenju, pojeo (na slici: Goyino čuveno platno koje prikazuje taj mitološki motiv). No, kako sinovi besmrtnika imaju manu da su i sami besmrtni, ovi su nastavili živjeti u njegovoj utrobi. Toj sudbini umaknuo je Zeus, kojeg je majka potajno rodila i skrila na Kreti. Kad je Zeus stasao, dogodilo se upravo ono od čega je njegov tatica strahovao: svrgnuo je oca te ga prisilio da oslobodi (čitaj: povrati) njegovu braću. Uslijedila je podjela plijena. Kao osloboditelju, Zeusu je pripala vlast nad zemljom i nebom, Posejdon je postao gospodarom mora, a Had, ionako neugledan i mučaljiv, postaje big boss podzemlja.
Nakon nekog vremena, Had se počeo dosađivati, pa je ugrabio svoju nećakinju, Zeusovu kćer Perzefonu, da mu bude ženom i suvladaricom podzemlja. Dok su tražili nesretnu djevojku, na zemlji ništa nije klijalo ni raslo, pa se njena majka Demetra uspjela nagoditi s neželjenim zetom: Perzefona će dvije trećine godine boraviti na zemlji, podarujući joj rast i razvoj, a jednu trećinu, i to neplodnu, u podzemlju. Perzefoninim ulascima i izlascima iz Hada stari su Grci tumačili izmjenu godišnjih doba.
Piše: Lucija Kapural
