Koji je kultni horor film inspiriran stvarnim događajem? Zašto Lincolna smatraju najboljim oratorom među američkim predsjednicima? Zašto su se osuđenici na smrt giljotiniranjem doslovce gurali da što prije stignu na stratište? Uživajte u zanimljivim činjenicama iz povijesti koje smo za vas odabrali!
1. U “Stravi u Ulici brijestova”, hororu Wesa Cravena iz 1984. godine, upoznali smo lik Freddyja Kruegera, monstruma unakaženog lica koji žrtve ubija onda kad su najranjivije – u njihovim snovima. Vjerovali ili ne, Craven je inspiraciju za film dobio od istinite priče, objavljene u “LA Timesu”. Radilo se o potresnom članku o dječaku koji je patio od stravičnih noćnih mora, da bi tijekom jedne od njih i umro, od srčanog udara. Toga, zadnjeg dana života, netom prije odlaska u krevet, rekao je roditeljima kako se boji da će ga čudovište koje ga već dugo proganja u snovima ovaj put uhvatiti.
2. Prva asocijacija na egipatsku luku Aleksandriju većini će, dakako, biti čuvena knjižnica iz helenističkog doba. Najveća onovremena knjižnica, središte znanstvene, kulturne i umjetničke djelatnosti, posjedovala je oko 700.000 svitaka. Rukopise je katkad pribavljala na vrlo osebujne načine. Primjerice, postojao je propis da se sve knjige pronađene na brodovima usidrenim u aleksandrijskoj luci donesu u knjižnicu, gdje bi se prepisivale. Originali su ostajali u knjižnici, a kopije su se vraćale vlasnicima.
3. Nećemo pretjerati ako kažemo da je Abraham Lincoln (1809. – 1865.) bio najveći govornik od svih američkih predsjednika. Osim po slikovitom izričaju, bio je poznat po izdržljivosti za govornicom. Te osobine iskazivao je i prije nego što se domogao predsjedničkog mandata. Osobito poznate su njegove debate s republikancem Stephenom Douglasom, u vrijeme kad su se obojica natjecala za mjesto u senatu – znale su trajati i po sedam sati! Publika ih je redovito prekidala povicima ohrabrenja ili ljutim zvižducima (“Reci mu, Abe!”; “Odgovori na to, gade, ako možeš!”), kako je u ono vrijeme bio običaj.
4. Giljotinu (na slici!), spravu koja se za egzekuciju koristila od 1792. godine, izumio je francuski liječnik i anatom Antoine Louis, no ime je dobila po njegovom kolegi Joseph-Ignaceu Guillotinu, borcu za humanije metode smaknuća. Tijekom Francuske revolucije, osuđenici na smrt pokušavali su podmititi stražare i krvnike da što prije dođu na red za giljotiniranje. Oštrica ove naprave bi, naime, postala tupa nakon višestruke uporabe, pa je duže čekanje značilo manje oštar rez odnosno bolniju smrt.
5. Sarah Winchester (1839. – 1922.), nasljednica čuvene američke obitelji koja se obogatila na proizvodnji pušaka, bila je dama dvojbene mentalne stabilnosti. Vjerovala je, naime, da joj dom opsjedaju duhovi ubijenih iz oružja koje je na tržište plasirao njen pokojni suprug. Kako bi ih primirila, organizirala je bezbrojne spiritističke seanse, bacajući novac na kojekakve “medije” i “vidovnjakinje”. Uz to, godine i godine je posvetila izgradnji “Winchester Mystery Housea”, impresivnog zdanja u San Joseu koje je, sa stepenicama koje ne vode nigdje, lažnim prolazima i zamršenim labirintima, trebalo funkcionirati kao svojevrsna klopka za osvetnički raspoložene entitete.
6. Muškarac poznat kao grof od Saint Germaina bio je istaknuta figura u francuskim salonima osamnaestog stoljeća. Tečno je govorio desetak jezika te bio vješt u slikanju portreta, skladanju i vođenju filozofskih rasprava. Pravo ime mu nije poznato, kao ni je li uistinu imao plemićku titulu – predstavljao se i kao markiz od Montferrata, grof Bellamarre, vitez Schoening i princ Ragoczy. Zanimljivo, suvremenici su ga opisivali kao naočitog muškarca srednje životne dobi, i to više-manje tijekom čitava osamnaestog stoljeća. Kako je bilo poznato da se bavio alkemijom, mnogi su došli do zaključka kako je otkrio tajnu besmrtnosti, a i sam je često znao napomenuti da je stariji od pet stotina godina. Ovoga neobičnog čovjeka diljem Europe su viđali i nakon 1785. godine, kad je, prema službenim registrima, umro! Filozof Voltaire, po običaju skeptičan prema nadnaravnim pričama, bio je uvjeren da je riječ tek o vještom varalici.
7. Jedan od najstarijih hladnih slučajeva u povijesti Toronta jest ubojstvo svjetioničara Johna Paula Radelmüllera. Dana 2. siječnja 1815. godine, na njegovu radnome mjestu – svjetioniku Gibraltar Point – zatukli su ga nepoznati počinitelji. Pretpostavlja se da su za krvavi zločin odgovorni vojnici iz baze Fort York. Poznato je, naime, da im je Radelmüller, kako bi “podebljao” budžet, prodavao krijumčareni viski. Priča se da je svjetionik uklet te da, u noćima bez zvijezda, njime i danas odjekuju vriskovi nesretne žrtve, vapeći za pravdom.
Piše: Lucija Kapural
