Nalazi raspeća su prava rijetkost. Upravo je zbog malog broja ovakvih nalaza, konkretan pronalazak izazvao veliko zanimanje javnosti. Kostur je pronađen tijekom 2017. godine. Arheolozi su tijekom pregleda terena i zaštitnog istraživanja, na mjestu gradnje novog stambenog kompleksa u Fenstantonu u Cambridgeshireu, u istočnoj Engleskoj, našli kostur muškarca s čavlom zabijenim u petnu kost. Nalaz potječe s rimskog groblja koje se tu nekada nalazilo, a koje je bilo smješteno uz manje naselje. Što su arheolozi i drugi znanstvenici zaključili na osnovu pronađene osteološke građe, pročitajte u članku koji slijedi.
Noge razapetog dugo bile u lancima
Na groblju je pronađeno nešto manje od 50 ukopa. Svi pokopani ostaci pokazuju znakove teškog života i rada. Kako je u blizini nađena radionica za obradu životinjskih kostiju pretpostavlja se da su ljudi pokopani ovdje možda bili u njoj zaposleni, zajedno s razapetom žrtvom. U ovakvim se radionicama izvlačila koštana srž iz životinjskih kostiju, a onda se koristila za izradu sapuna i druge kozmetike.
U svakom slučaju koštana građa pokazuje da je riječ o neprivilegiranoj populaciji. Na osnovu osteološke građe razapetog pretpostavlja se da su njegove ruke bile vezane uz križ, a stopala prikovana na podu. Vjeruje se da je bio u položaju koji otežava disanje i da je na kraju umro od gušenja. Njegov se kostur datira u 3. ili 4. st., dok se dob umrlog procjenjuje na 25 do 35 godina starosti. Kako su kosti nogu bile zakržljale, pretpostavlja se da su noge ubijenog bile dugo vezane, vjerojatno u lancima te je očito došlo do neke infekcije koja mu je kasnije uništila kosti nogu.
Vjerojatno rob domorodačkog podrijetla
Kako su svi slobodni stanovnici carstva 212. ediktom cara Karakale dobili rimsko državljanstvo, moguće je da je razapeti čovjek bio rob domorodačkog podrijetla. Ovdje se može postaviti pitanje zašto je moguće da je ovaj čovjek bio rob? Ponajprije zato što rimski građani nisu mogli biti razapeti, a takve su kazne bile rezervirane samo za najteže prijestupnike. Na petnoj kosti vidljivo je da je čavao zabijen više puta, a što samo svjedoči da onaj koji ga je razapinjao nije imao previše iskustva u svom poslu. To posredno pokazuje da je ova kazna bila rijetka, i baca dodatno svijetlo na muke kojima je bio izložen razapeti čovjek prije smrti. Ovo je jedan od do sada četiri poznata nalaza, koji se vezuju uz razapinjanje. Smatra se da je ovaj oblik kažnjavanja potekao s Bliskog Istoka, a vezuje se uz Asirce i Babilonce, koji su ovakav način usmrćivanja primjenjivali među prvima. Ono što je različito u odnosu na ranije načine kažnjavanja je u tome što se ranije nije koristio križ, već drvo ili stup pa je razapinjanje izgledalo malo drugačije. Od ostalih nalaza razapinjanja ovaj se razlikuje svojom odličnom očuvanošću. U rimskom svijetu ova praksa prestaje s carem Konstantinom I. u 4. stoljeću. Ostaje upitno kakav je zločin počinio ovaj čovjek da je zaradio ovakvu tešku kaznu. No unatoč tome njegovoj je obitelji bilo dopušteno pokopati njegove ostatke na uobičajeni način.
Kako je nalaz relativno nov, možda uskoro dobijemo i neke nove pojedinosti o njemu.
Piše: Sonja Kirchhoffer
