Godine 1994., kad je osnovan, britanski bend “Skunk Anansie” slušatelje je zbunio drugim dijelom svoga naziva: što, pobogu, znači ovo “Anansie”, mnogi su se zapitali. Riječ je o iskrivljenoj verziji imena jednog od najpoznatijih afričkih folklornih likova, neobičnog pauka po imenu Anansi. U drevnoj tradiciji, prikazivan je kao antropomorfni pauk s ljudskim licem ili pak kao čovjek osobinama pauka, primjerice, s osam nogu.
Priče o ovome pomalo zastrašujućem stvorenju od davnina su se prenosile usmenom predajom, a njihovi tvorci su, pretpostavlja se, Akani, narod koji nastanjuje zapadnu Afriku, napose Ganu i Obalu Bjelokosti. Trgovina robljem zaslužna je za njihovo širenje na područje Kariba, Surinama, Curaçaa i Arube. Za porobljene, ovaj lik postao je simbol otpora silnicima: u većini priča, lukavi pauk redovito nadmudri znatno moćnije entitete, uključujući božanstva.
Upravo to prepucavanje s besmrtnicima, prema mitu, zaslužno je za stvaranje našeg svijeta. Anansi je sebi dodijeloi ulogu svojevrsnog odvjetnika ljudskog roda. Kad je Niame, moćni i hiroviti bog neba, stvorio zemlju, ljudima je dao zadaću da non-stop rintaju. Anansi mu je skrenuo pažnju na činjenicu da takva vrsta rada umara čovjeka, pa je Niame stvorio noć, kako bi se njegovi dvonožni subjekti mogli naspavati. Anansi je ponovno uložio prosvjednu notu: u mraku se ništa ne vidi pa se ljudi boje. Već pomalo iznerviran, Niame je na to stvorio mjesec i zvijezde. Nedugo potom, Niame je imao novu zamjerku: noću je vraški hladno. Niame je, rezignirano uzdahnuvši, stvorio sunce. Tada se, pogađate, Anansi požalio na pasje vrućine, pa je Niame stvorio kišu. Ali, avaj, zbog obilnih oborina došlo je do poplava, a ove su uzrokovale propadanje usjeva. Anansi je ponovno ukazao na problem i… No, shvatili ste kako stvar funkcionira.
Osim kao lukavac, Anansi je poznat kao vješt pripovjedač, neka vrsta afričke Šeherezade. Evo kako je dobio taj dar! Prema mitu, Niame je isprva posjedovao sve priče svijeta. Anansi kao Anansi, htio ih je čuti a potom prenijeti svojim frendovima ljudima, no Niame ga je rezolutno odbio. Anansi na to predloži bogu da će ih od njega otkupiti, no ovaj mu se nasmije u lice (ili ono što pauci imaju umjesto lica) te mu odbrusi kako ni najbogatiji kraljevi nemaju dovoljno novca za njegove priče. Anansi, međutim, nije odustajao od cilja pa je Niame pristao na sljedeću pogodbu: ustupit će mu “autorska prava” na priče ako izvrši četiri zadatka.
Ovi nisu nimalo zaostajali za onima koji su pali na leđa grčkoga mitološkog junaka Herakla. Morao je, naime, uhvatiti te pred božje noge dovesti tri najstrašnija stvorenja na svijetu – bijesne stršljenove Mmoboro, ubojitog pitona Oninija i krvoločnog leoparda Oseba – a potom i Mmoatiju, zanosno lijepu no umišljenu vilu koja nije htjela imati posla s ljudskim bićima. Anansi je namamio stršljenove u tikvu, a potom istu zatvorio. Leoparda je uhvatio tako što je iskopao jamu i pokrio je granjem, pa je zvijer upala u nju. Pitonu je pak pokazao palminu granu, tvrdeći da je ova duža od njega. Uvrijeđen, piton se ispružio radi mjerenja, na što ga je podmukli Anansi zavezao za istu tu granu. Vilu je pak privukao prekrasnom drvenom lutkom: ova je pružila ruku prema njoj, no lutka je bila premazana ljepljivim sokom, pa je vila sputana. Kad je zarobljenike stavio pred Niameove noge, ovaj nije imao druge nego predati mu sve priče svijeta.
Piše: Lucija Kapural
