Oscar Wilde: Najljepša ljubavna pisma uputio muškarcu, a ne svojoj ženi!

Svi znamo za klasik svjetske književnosti roman nazvan “Slika Doriana Graya”, Oscara Wildea, kao i dramu “Važno je zvati se Ernest” i neka druga njegova djela, no manje je poznato da je on bio homoseksualac, koji je zbog toga imao problema sa zakonom. Ako vas zanima što je dovelo do Oscarove propasti, pročitajte tekst koji smo danas za vas pripremili.

Je li Oscar promijenio sklonosti u braku ili ?

Oscar se unatoč homoseksualnim sklonostima oženio, vjerojatno 1884., s imućnom Constance Lloyd koja ga je obožavala, i rodila mu dva sina, a kojima je on bio idealan otac. Međutim, homoseksualne sklonosti su prevladale i njegov odnos sa ženom se pretvorio u čisto platonsku vezu. Mnogi postavljaju pitanje zašto je Oscar odjednom promijenio sklonost, vrlo je vjerojatno da je on tu sklonost u sebi gajio od ranih dana, no da je želio ostaviti dojam oženjenog čovjeka kojem bi to bila dobra krinka za dvostruki život. O njegovim homoseksualnim sklonostima najbolje govori pismo koje je uputio svojoj velikoj ljubavi lordu Alfredu Douglasu. Naime, nakon što je Alfredov konzervativni otac markiz od Queensberryja saznao za intimno prijateljstvo svog sina s Oscarom optužio ga je javno za homoseksualizam. Oscar ga je nakon toga odlučio tužiti za klevetu, što se nije pokazalo razboritim činom.

“Omča oko vrata”


Ovdje donosimo isječak iz jednog njegovog pisma, upućenog Alfredu Douglasu pri čemu napominjemo da smo samostalno preveli ove svojevrsne stihove, a kako nismo prevoditelji, molimo za razumijevanje sve engleske jezikoslovce.

“Moj dječače,
Tvoj je sonet ljubak, i čudesne su tvoje usne poput ružinih latica, koje su stvorene ništa manje za ludost glazbe i pjesme, nego za ludost ljubljenja. Tvoja vitka, zlatna duša koja korača između strasti i poezije. Ja znam da si ti bio Hijacint, kojega je Apolon volio tako suludo, u grčkim danima.”

Oskar je prije nego što je upoznao Douglasa, svoje homoseksualne sklonosti nastojao držati u tajnosti. Odlučio se za sudski proces protiv Alfredova oca kako bi skinuo “ljagu sa svog imena”, iako su mu prijatelji savjetovali da napusti zemlju. Nažalost, suđenje mu nije išlo u prilog. Njegovi raniji odnosi s muškarcima iz nižih društvenih slojeva i muškim prostitutkama isplivali su na vidjelo, i poslužili Oscarovim licemjernim neprijateljima da mu stave doslovno “omču oko vrata”. Uistinu on nije nikada prestao voljeti lorda Alfreda Douglasa, iako to ovaj baš nije zaslužio. Bila je to pasivno-agresivna veza u kojoj je Alfred ucjenjivao Oscara, ukoliko bi mu ponestalo novca ili bi dobio kritiku na račun svojih loših postupaka jer je volio vrijeme provoditi u društvu mlađahnih dječaka i drugih muškaraca. Alfred bi tada Oscaru prijetio da će si nauditi i time je Oscara dovodio do ludila. Oscar je svoje financije trošio na Alfredove hirove i skupe životne navike.

Plemićevo ime se ne smije blatiti

Nakon suđenja Oskar je osuđen na dvije godine teškog fizičkog rada pri čemu je njegov ljubavnik bio izuzet iz cijele priče, kako se ne bi zablatilo plemićevo ime, dok se književnikova osuda temeljila na seksualnim vezama s ljudima koji su prema mišljenju plemstva pripadali u masu polusvijeta. Unatoč svemu Oscar je nastavio pisati Alfredu nekada nježna, a nekada gorčinom ispunjena pisma:

“Moji najdraži dečko,
Ovo pišem da te uvjerim u svoju besmrtnu, vječnu ljubav prema tebi. Sutra će sve biti gotovo. Ako su zatvor i sramota moja sudbina, misli da će moja ljubav prema tebi i ova ideja, ovo božansko uvjerenje, da me voliš zauzvrat održati me u mojoj nesreći i da će me učiniti sposobnim, nadam se, podnijeti najstrpljivije moju tugu. Budući da je nada, a ne sigurnost, ponovnog susreta s tobom u nekom svijetlu cilj i poticaj mom sadašnjem životu, ah! Zbog toga moram nastaviti sa životom na ovom svijetu.”

Narušeno zdravlje i bankrot

U svom tom kaosu Oscara je napustila žena pa je čak promijenila djeci prezimena, kako bi raskinula svaku vezu s njihovim ocem. Oscar Wilde je dvije godine proveo u tamnici, najvećim dijelom u Reading Gaolu u Berkshireu. Tamo je bio smješten u ćeliju broj 3 u bloku C od 1895. do 1897. Zatvor ga je uništio u svakom pogledu ne samo fizički i psihički, već i financijski. Naime, iz zatvora je izašao ozbiljno narušena zdravlja, a negativan publicitet imao je za posljedicu da su se njegove knjige prestale tiskati, što ga je dovelo do bankrota. Osim toga Oscar je uvijek živio iznad svojih mogućnosti, kako bi svome ljubavniku mogao pružiti sve ono na što je ovaj, kao pripadnik visokog plemstva, naučio. Po izlasku iz zatvora otišao je u Francusku i s Alfredom je kasnije u jednoj vili, navodno u Napulju, proveo neko vrijeme, ali ne predugo jer je Oscaru ponestalo novca, a Alfred je isto tako bio ovisan o nasljeđu, pa je veza pukla.

Razlozi kraja pokroviteljske veze 

Navodno se njihova veza pretvorila u neku vrst veze starijeg i mlađeg muškarca, u kojoj je Oscar bio pokrovitelj tog odnosa dok mu mogućnosti za pokroviteljstvo nisu presahnule. Tome je vjerojatno doprinio i pad njegove popularnosti kao književnika. Kada se financijski kolaps počeo događati istovremeno s nestajanjem Oscarove popularnosti, nestalo je i tjelesne privlačnosti, a onda i drugih pragmatičnih veza, barem s Alfredove strane. U Francuskoj je Oscar u početku preživljavao od milostinje bivše supruge, ali je i tražio sam načine da preživi svojim književnim radom. Kada je pronašao način, i kada mu je ponovno krenulo na bolje, snašla ga je brzo smrt od meningitisa. Umro je u Parizu gdje je i pokopan.

Možda u odnosu Oscara i Alfreda možemo pronaći određenu vezu s romanom  “Slika Doriana Graya” kojega je napisao i prije nego što je upoznao Alfreda. Oscar bi u toj priči bio odraz Alfredove nemilosrdne prirode pa bi bio prije slika, dok bi Alfred bio bogat i lijep mladić koji ne stari, ali svojim postupcima uništava sliku. Oscaru se mora priznati da je do kraja ostao vjeran sebi, za što je bila potrebna golema hrabrost jer ga je ta tvrdoglava ustrajnost dovela do gubitka svega što mu je u životu nešto značilo.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari