“Orvelijanski” život Georgea Orwella: Slavnog pisca uhodili su i sovjetski i britanski špijuni!

Pridjev “orvelijanski” često korsitimo kad želimo ukazati na manipulaciju činjenicama i krivotvorenje povijesnih istina u propagandne svrhe, odnosno nemoć pojedinca pritisnutog totalitarnim režimom. Izveden je, dakako, iz prezimena jednog od najvećih engleskih književnika, Georgea Orwella (1903. – 1950.), autora kultnih distopijskih romana “1984.” i “Životinjska farma” – mračnih vizija svijeta kojim vlada jednoumlje a individualne slobode su dokinute. Zanimljivo, i pojedini momenti iz piščeva života mogli bi se opisati upravo kao orvelijanski. Evo nekoliko zanimljivih crtica iz njegove biografije!

Pariški skitnica

Sin kolonijalnog službenika, rođen je u Montīhāriju u Indiji, a u Englesku je doveden zbog školovanja. Ondje je stipendist pohađao elitni koledž Eton, razvijajući sve snažniju odbojnost prema engleskome klasnomu sustavu. Nastavljajući obiteljsku tradiciju, otišao je u Burmu, gdje je pet godina služio u kolonijalnoj policiji. No, revoltiran kolonijalnim imperijalizmom, napustio je službu te potom živio u Parizu i Londonu kao skitnica, povremeno i kao fizički radnik.

Nomen est omen


Svoga pravog imena, koje je Eric Blair, odrekao se u vrijeme kad je pisao prvo djelo, autobiografsku prozu “Nitko i ništa u Parizu i Londonu”. Smatrao je, naime, da je ime pod kojim je upisan u matičnu knjigu rođenih odveć banalno, lako zaboravljivo za buduću književnu zvijezdu. Godine 1933. godine, kad je knjiga završena, izdavaču je poslao popis svojih potencijalnih pseudonima, a ovaj se opredijelio za zvučno George Orwell. Uzgred rečeno, na toj su listi stajala i imena P.S. Burton, Kenneth Miles i H. Lewis Allways.

“Veliki brat” ga je doista gledao

Kao ljevičar i pristaša Komunističke internacionale, svoja je politička stajališta izrazio u “Putu do mola u Wiganu”, nefikcijskoj prozi iz 1937. O iskustvu iz Španjolskoga građanskog rata, kad je bio teže ranjen, pisao je pak godinu dana kasnije, u autobiografskoj prozi “Kataloniji u čast”. U tom djelu izrazio je i razočaranje komunizmom, izobličenim pod diktatom staljinizma. No, Orwell nije samo pisao o strahotama državnog nadzora – iskusio ga je na vlastitoj koži. Njegov biograf Gordon Bowker otkrio je da su, za vrijeme tog rata, pisca uhodili sovjetski špijuni, a NKVD (preteča KGB-a) ček se bio domogao njegovih privatnih dnevnika. Kasnije ga je špijunirala i vlastita vlada. Godine 1942., agent britanske obavještajne službe MI6 izvjestio je da Orwell njeguje “uznapredovale komunističke ideje” te da se “kako u uredu tako i u slobodno vrijeme, odijeva na dekadentan, boemski način”. Osjećaj progonjenja s vremenom je toliko narastao da se pisac odlučio, zbog zaštite, naoružati. Upomoć mu je priskočio kolega i prijatelj Ernest Hemingway, koji mu je nabavio pištolj, Colt.32.

Tri godine agonije

Posljednje tri godine života proveo je u bolnici, oboljevši od tuberkuloze. Lijek za tu bolest, antibiotik streptomicin, već je postojao u Americi a pisac ga se, zahvaljujućui svojim vezama, uspio domoći. Umjesto do ozdravljenja, došlo je do teške alergijske reakcije – britanski liječnici, koji nisu znali dozirati taj lijek, pacijentu su dali preveliku količinu pa mu se grlo gotovo zatvorilo a kosa i nokti ispali. Odrekavši se terapije, Orwell je umro u dobi od četrdeset sedam godina. Pokopan je u crkvi Svih Svetih u Sutton Courtenayu, pod svojim pravim imenom i u skladu s pravilima anglikanske crkve.

Piše: Lucija Kapural

Komentari