Pridjev “orvelijanski” često korsitimo kad želimo ukazati na manipulaciju činjenicama i krivotvorenje povijesnih istina u propagandne svrhe, odnosno nemoć pojedinca pritisnutog totalitarnim režimom. Izveden je, dakako, iz prezimena jednog od najvećih engleskih književnika, Georgea Orwella (1903. – 1950.), autora kultnih distopijskih romana “1984.” i “Životinjska farma”. Njegova djela mrače su vizije svijeta kojim vlada jednoumlje a individualne slobode su dokinute. Zanimljivo, i pojedini momenti iz piščeva života mogli bi se opisati upravo kao orvelijanski. Donosimo zanimljive crtice iz života književnog velikana koji je preminuo na današnji dan!
Pariški skitnica
Sin kolonijalnog službenika, rođen je u Montīhāriju u Indiji, a u Englesku je doveden zbog školovanja. Ondje je kao stipendist pohađao elitni koledž Eton, razvijajući sve snažniju odbojnost prema engleskome klasnomu sustavu. Nastavljajući obiteljsku tradiciju, otišao je u Burmu, gdje je pet godina služio u kolonijalnoj policiji. No, revoltiran imperijalizmom, napustio je službu te potom živio u Parizu i Londonu kao skitnica, povremeno i kao fizički radnik.
Nomen est omen
Svoga pravog imena, koje je Eric Blair, odrekao se u vrijeme kad je pisao prvo djelo, autobiografsku prozu “Nitko i ništa u Parizu i Londonu”. Smatrao je, naime, da je ime pod kojim je upisan u matičnu knjigu rođenih odveć banalno, lako zaboravljivo za buduću književnu zvijezdu. Godine 1933., kad je knjiga završena, izdavaču je poslao popis svojih potencijalnih pseudonima, a ovaj se opredijelio za zvučno George Orwell. Uzgred rečeno, na toj su listi stajala i imena P.S. Burton, Kenneth Miles i H. Lewis Allways.
“Veliki brat” ga je doista gledao
Kao ljevičar i pristaša Komunističke internacionale, svoja je politička stajališta izrazio u “Putu do mola u Wiganu”, nefikcijskoj prozi iz 1937. godine. O iskustvu iz Španjolskoga građanskog rata, u kojem je bio teže ranjen, pisao je pak godinu dana kasnije, u autobiografskoj prozi “Kataloniji u čast”. U tom djelu izrazio je i razočaranje komunizmom, izobličenim pod diktatom staljinizma. No, Orwell nije samo pisao o strahotama državnog nadzora – iskusio ga je na vlastitoj koži. Njegov biograf Gordon Bowker otkrio je da su, za vrijeme tog rata, pisca uhodili sovjetski špijuni, a NKVD (preteča KGB-a) čak se bio domogao njegovih privatnih dnevnika. Kasnije ga je špijunirala i vlastita vlada. Godine 1942., agent britanske obavještajne službe MI6 izvjestio je da Orwell njeguje “uznapredovale komunističke ideje” te da se “kako u uredu tako i u slobodno vrijeme, odijeva na dekadentan, boemski način”. Osjećaj progonjenja s vremenom je toliko narastao da se pisac odlučio, zbog zaštite, naoružati. Upomoć mu je priskočio kolega i prijatelj Ernest Hemingway, koji mu je nabavio pištolj, Colt.32.
Tri godine agonije
Posljednje tri godine života proveo je u bolnici, oboljevši od tuberkuloze. Lijek za tu bolest, antibiotik streptomicin, već je postojao u Americi a pisac ga se, zahvaljujućui svojim vezama, uspio domoći. Umjesto do ozdravljenja, došlo je do teške alergijske reakcije – britanski liječnici, koji nisu znali dozirati taj lijek, pacijentu su dali preveliku količinu pa mu se grlo gotovo zatvorilo a kosa i nokti ispali. Odrekavši se terapije, Orwell je umro u dobi od četrdeset sedam godina. Pokopan je u crkvi Svih Svetih u Sutton Courtenayu, pod svojim pravim imenom i u skladu s pravilima anglikanske crkve. Zanimljivo je da je samo tri mjeseca prije smrti ušao u brak sa Soniom Brownell, svojom drugom suprugom (prva mu je žena preminula za vrijeme Drugoga svjetskog rata).
Piše: Lucija Kapural
