“Operacija izgubljene duše”: Podmukla taktika koju su Amerikanci koristili u Vijetnamskom ratu

“Stvarnost je čudnija od fikcije”, izjavio je Mark Twain. “Fikcija je, naime, dužna držati se sfere mogućega, dok stvarnost nema tu obavezu”. Da je tome doista tako, svjedoči primjer uistinu osebujne i, moramo priznati, poprilično pokvarene taktike kojoj su američke trupe pribjegle tijekom Vijetnamskog rata.

Vjerovanje da duša čovjeka koji nije propisno pokopan luta naokolo, ne pronalazeći smiraj i mučeći pritom žive, duboko je ukorijenjeno u vijetnamskoj kulturi. Upoznati s ovim drevnim praznovjerjem, Amerikanci su ga odlučili iskoristiti protiv neprijatelja. Iza kodnog imena “Operacija izgubljene duše” krila se istodobno jednostavna i sofisticirana metoda psihološkog ratovanja. Podmukli Ameri iz svojih moćnih zvučnika puštali su snimke glasova “izgubljenih duša”, koji su, na lokalnom dijalektu, izražavali duboko žaljenje zbog uzimanja puške u ruke i kroz bolne jauke molili živuće drugove da se što prije povuku ako ne žele završiti na jezivome mjestu između života i smrti. Specijalnog efekta radi, bile su praćene zvukovima grebanja, stenjanja i soptanja a, kao poseban bonus, bili su tu glasovi mrtve dječice u agoniji. Osobito efikasnima glasovi “duhova” pokazali su se u mraku, kad je džungla sama po sebi zastrašujuće mjesto.

Sablasne snimke, koje su Amerikanci stvorili u suradnji sa svojim južnovijetnamskim saveznicima, bile su pun pogodak: ne želeći ostaviti kosti u vijetnamskoj prašumi, odnosno dušu izloženu riziku od vječnog prokletstva, inače hrabri vojnici masovno su odbacivali oružje i davali petama vjetra.

Sličnu tehniku zastrašivanja Saveznici su primjenjivali u Drugome svjetskom ratu, kad je blizu linija fronta u Francuskoj, Belgiji, Luksemburgu i Njemačkoj djelovala tzv. “Vojska duhova”, čiji jedini zadatak je bio obmanuti naciste. Njeni pripadnici uopće nisu bili vojnici već umjetnici – glumci, stručnjaci za zvučne efekte i scenografi. Ova kreativna ekipa marljivo je izrađivala lažne tenkove i ostala oružja na napuhavanje te puštala zvučne snimke kretanja oklopnih vozila, kako bi neprijatelj pomislio da su savezničke snage znatno brojnije nego što su doista bile. Postrojba, sastavljena od oko tisuću ljudi, bila je u sklopu 23. odreda specijalnih snaga, a Nijemce je nadmudrila na desetke puta. Izvan bojnog polja, glumci Vojske duhova izdavali su se za američke generale. Znajući da ih njemački agenti prisluškuju, preko radija su raspravljali o lažnim vojnim planovima.


Piše: Lucija Kapural

Komentari