Da je jako dobro voditi računa o lokaciji na kojoj gradiš kuću potvrđuje iduća priča o mladiću koji je svojim radoznalim intelektom ugrozio svoje cijelo susjedstvo. Upravo su susjedi doprinijeli njegovom zaustavljanju u eksperimentima, koji bi možda imali lošiji završetak, ne samo po njega već i po cijelu okolinu.
Knjiga kao “okidač”
Da knjige mogu biti “opasne” ako se čitaju i primjenjuju bez nadzora pokazuje baš primjer Davida Hahna iz američke savezne države Michigan. Sve je počelo kada je desetogodišnji David Hahn za rođendan od pomajčininog oca dobio na poklon “Zlatnu knjigu kemijskih eksperimenata”, nakon toga je nabavio laboratorijsku opremu i počeo s eksperimentiranjem u svojoj spavaonici. Njegovi su eksperimenti često završavali manjim eksplozijama i nezgodama. Naime, roditelji su mu se rano rastali pa je preko tjedna David živio s ocem i njegovom novom ženom dok je vikendom bio kod majke. Iako mu je obitelj bila umorna od njegovih pokusa i uništavanja kućnih stvari, zatražila ga je da se samo premjesti u podrum. Prebacivanje u podrum imalo je negativan efekt na dječaka koji je tako dobio više prostora i slobode za eksperimente. Kada je jedan eksperiment stvarno pošao po zlu odlučio je zbog mira u kući laboratorij preseliti u dvorište svoje majke, gdje je nastavio po starom, a majka i njezin novi partner nisu puno ispitivali dječaka što radi.
Opsjednutost reaktorom
Vrlo brzo je postao opsjednut idejom stvaranja reaktora u šupi u dvorištu majčinog doma u Commerce Townshipu s tim da nije mislio da je to neka velika stvar. Kako bi došao do tehničkih podataka nužnih za njegovu izradu, tražio je upute od raznih specijaliziranih ustanova predstavljajući se kao profesor, no nitko nije provjeravao njegov identitet. U tu svrhu počeo je i skupljati uzorke svih kemijskih elemenata. On je tako izdvajao radioaktivne izotope iz različitih kućnih predmeta poput baterija, starih satova, lampiona i sl., dok je neophodni uran nabavljao preko jedne ondašnje čehoslovačke tvrtke. Nakon niza neuspjeha uspio je napraviti mali reaktor koji je zračio radijacijom 1000 puta većom od normalne te je njome izložio cijelo susjedstvo.
Susjedska prijava zaustavila eksperiment
U jednom trenutku kada je David shvatio da je razina radijacije izuzetno velika odlučio je reaktor preseliti na drugu lokaciju. Kako je bila noć, a on je bio glasan dok je pokušavao sav materijal i reaktor ugurati u auto; susjedi su se žalili policiji koja je došla provjeriti što se događa, i saznala da mladić ni manje ni više nego prevozi reaktor na drugu lokaciju. Policija je nakon toga angažirala agenciju za čišćenje opasnih tvari u dvorištu njegove majke gdje mu je bio laboratorij. Iako je Davidovo lice bilo puno rana koje se zadobivene od konstantnog rada s radioaktivnim materijalom, nije se želio testirati na visinu radijacije vjerojatno kako da ne bi saznao koliko je situacija loša ili ga jednostavno nije bilo briga. Računa se da je ekstremnom razinom radijacije izložio oko 40 000 ljudi iz svoje okolice. Nakon uhićenja i prisilnog prestanka rada na svom projektu slomio se i upao u depresiju, a tijekom koje je izgubio djevojku, a nešto kasnije mu se ubila i majka.
Karijera u vojsci
Nakon završetka srednje škole otišao je u mornaricu gdje se nadao karijeri stručnjaka za nuklearni pogon. Međutim nakon nekoliko godine vojne službe časno je otpušten iz vojske iz zdravstvenih razloga. Naime, obolio je od paranoidne shizofrenije. Po povratku kući, ponovno je krenuo u staru avanturu. Godine 2007. pokušao je izgraditi reaktor skupljajući odnosno kradući detektore dima, ali je prekinut odmah po saznanju FBI-a na čemu radi jer je vjerojatno bio pod stalnom prismotrom ove agencije.
Rana smrt i neiskorišteni talent
Njegova je obitelj kasnije potvrdila da je umro u dobi od samo trideset i devet godina u ranu jesen 2016. godine, naglašavajući da njegova smrt nema veze s radijacijom već drogom i alkoholom. Iako je to možda točno, zasigurno mu je organizam bio u lošem stanju od dugogodišnje izloženosti radijaciji te je stoga lakše podlegao porocima.
Što iz ovoga možemo naučiti, pa nekoliko stvari. Kao prvo roditelji bi trebali provjeravati što im djeca rade i usmjeravati njihove postupke kako ne bi otišli u neželjenom smjeru. Nadalje, ako je netko toliko iznimno inteligentan da prevari sustav i napravi reaktor, očito bi državni stručnjaci takav um trebali dodatno educirati i iskoristiti.
Piše: Sonja Kirchhoffer
