Izraz “bajkovito” danas koristimo isključivo u pozitivnom smislu, nesvjesni činjenice da su bajke izvorno bile sve samo ne “bajkovite”. Čak i one iz pera braće Grimm prilično su uznemirujuće, pogotovo kad se usporede s ušećerenim “Disneyevim” inačicama no, vjerujte nam, ima i puno, puno strašnijih. Ubojstva djece, kidanje udova namjernicima, ubacivanje supružnika u ključale kotlove, incest i kanibalizam primjer su motiva kakve ove poučne pričice obrađuju.
Možda najmorbidnija zbirka bajki svih vremena, “Pentamerone”, nastala je u sedamnaestom stoljeću u Napulju. Naslov dolazi od grčkih riječi “pénte” (“pet”) i “hêméra” (“dan”), što otkriva njenu strukturu: sastoji se od pedeset priča, ispričanih tijekom pet dana (po uzoru na “Dekameron” Giovannija Boccaccija). Povezuje ih lik Zoze, princeze koja se ne zna smijati.
Tvorac zbirke, talijanski dvorski pjesnik Giambattista Basile (1566. – 1632.), ranije je pisao benigne pastoralne drame i poeme, da bi se s ovim djelom, čiji je podnaslov “Lo cunto de li cunti” (“Priča nad pričama”), zauvijek utkao u noćne more čitatelja. Zbirka pripovijedaka, prikupljenih među pukom te prerađenih raskošnim baroknim stilom prepunim metafora, objavljena je dvije godine nakon Basileove smrti, zaslugom njegove sestre Adriane, i to pod pseudonimom Gian Alesio Abbatutis. Poslužila je kao inspiracija bajkopiscima poput Charlesa Perraulta, Carla Gozzija, Christopha Matrina Wielanda i već spomenute braće Grimm, a zasad neutvrđenim putem nekoliko njezinih bajki preuzeli su i hrvatski folklorni pripovjedači. Obrise kasnije čuvenih likova iz bajki, poput Pepeljuge, Zlatokose, Snjeguljice, Trnoružice, Ivice i Marice te Mačka u čizmama, naći ćete u “Pentameroneu”, dakako, u horor inačici. Upozorenje: ovo štivo nije namijenjeno djeci!
Najgrotesknija bajka u zbirci nosi naslov “Oderana starica”, što vam na poprilično plastičan način daje do znanja da ovdje neće biti nikakvih krotkih princeza, prinčeva spasitelja niti sretnog kraja. Ukratko ćemo vam je prepričati, uz upozorenje: ako ste slabog želuca, prekinite s čitanjem na ovome mjestu! Znatiželja vas je ipak povukla? Onda uživajte!
Na početku bajke, upoznajemo dvije vremešne sestre, ružne poput puničina poziva u nedjelju ujutro, što žive u susjedstvu kraljeva dvorca. Jednog jutra, kralj ode u šetnju te začuje pjesmu jedne od njih. Na osnovu njezina milozvučnog glasa, monarh donosi pogrešnu konkluziju da je riječ o mladoj ljepotici te se, onako na neviđeno, zaljubljuje. Shvativši to kao priliku za neki bolji život, sestre odluče namagarčiti kralja.
Kako bi ga namamile, svakog jutra su mu pokazivale prste kroz dovratak: prethodno bi ih dobro posisale kako bi uklonile ružne kožne nabore. Tijekom sljedećeg susreta, upriličenog u gluho doba noći, jedna od njih je nategnula svoju obješenu kože te se, zaogrnuta kukuljicom, ukazala pred kraljem. Ovaj je, unatoč tmini, shvatio razmjere varke te je drznicu odlučio primjereno kazniti zbog činjenice da je rođena ružna – bacio ju je s vrha visokog tornja. Umjesto da se, kao što je red, spljeska na zemlji, rugoba je zapela za guste grane nekog stabla, što joj je spasilo život. Dok je, obješena o vlastitu kožu, lelujala nad provalijom, počela je naricati nad svojom tužnom sudbinom.
Njen plač čule su šumske vile, te su joj, dirnute, odlučile pomoći. Ne samo da su je spustile na zemlju već su je učinile bogatom, mladom i, što je najvažnije, lijepom. Kralj je sve promatrao iz prikrajka, no odlučio je postupiti pragmatično. Ubogu staru prevaranticu, koja je sada bila imućna mlada krasotica, učinio je zakonitom bračnom družicom. Slijedi li sada ono: živjeli su sretno za sve vjeke vjekova? Naravno da ne!
Sestra novopečene kraljice, koja je i dalje gadna stara harpija, ne može disati od ljubomore. Svakog jutra i svake večeri, dolazi na sestrin dvor te pokušava doznati tajnu njene transformacije. Iritirana ovakvom neuviđavnošću, kraljica joj napokon odgovori da je dala oderati vlastitu kožu. U želji da i sama postane komad te upeca kakva imućnog ženika, ružna sestra odjuri do prvog brijača te mu naloži da je živu odere. Ovaj pristane tek nakon dugog nagovaranja i bogate nagrade, pa se uporna i lakovjerna sestra nađe s pogrešne strane njegove britve. Dok okrvavljena leži na podu brijačnice, hrabri samu sebe govoreći da za ljepotu treba trpjeti… A onda umre. Uistinu nismo sigurni kakvo bismo pouku trebali izvući iz ove “bajke”!
Piše: Lucija Kapural
