Davne 1722. godine, na uskršnje jutro, tri nizozemske lađe su usred Pacifika otkrile osamljeni komad stjenovita tla. Premda je od najbližega naseljenog otočja, Pitcairna, bio udaljen čak 1.760 kilometara, taj neveliki komad tla nije bio pust. I ne samo to: na njemu je cvala tajanstvena civilizacija!
Sljedeće jutro, moreplovci su iz daljine ugledali domoroce te s čuđenjem promatrali kako se klanjaju golemim antropomorfnim skulpturama. “Ti idoli s dugim ušima i krunama na glavi, isklesani od kamena, bili su vrlo vješto izrađeni, čemu smo se nemalo čudili”, zapis je iz brodskog dnevnika.
Po danu kad ga je ugledao, istraživač Jacob Roggeveen otok je nazvao Uskršnjim, no domoroci su za njega već imali dva imena: Rapa nui (“Veliki Rapa”) i Tepito-o-te-henua (“Pupak svijeta”). Tko su bili prastanovnici ovoga vulkanskog otoka?
Arheološki nalazi svjedoče da su prvi doseljenici na njega stigli s već visoko razvijenom kulturom i znanjem o obradi kamena. Njihov stil gradnje – podizanje zidova od golemih bazaltnih blokova – podudara se s onim iz Cuzca, prijestolnice starog Perua. Nadalje, položaj samih kipova, s pogledima usmjerenim u nebo, pokazao je da se ovdje štovao kult Sunca, baš kao u Peruu u vrijeme prije Inka.
Sve to je dovelo do zaključka da su prvi doseljenici stigli iz Južne Amerike, najvjerojatnije u dvanaestom stoljeću. Konačan dokaz bio je pronalazak slatkovodne trstike zvane totora, koja inače uspijeva samo u Južnoj Americi. Ta biljka bila je iznimno važna za život otočana – od nje su gradili kuće i izdržljive lađe, na kojima su prvi doseljenici po svoj prilici i stigli ovdje. Tim lađama, pretpostavlja većina stručnjaka, koristili su se za prijevoz golemih kamenih blokova s jednog kraja otoka na drugi.
Piše: Lucija Kapural
