Žitna polja, pijesak i drevne stijene: Odakle dolaze nazivi zagrebačkih četvrti?

Žitnjak, Peščenica, Trnje, Stenjevec… Nazivi određenih zagrebačkih četvrti zvuče uistinu slikovito. Evo kako su nastali!

Peščenica – Žitnjak – ova gradska četvrt osnovana je Statutom Grada Zagreba 1999. godine, čime su integrirane dvije do tada odvojene općine, Žitnjak i Peščenica. Žitnjak, najveća planirana zagrebačka zona, ime duguje žitorodnim površinama koje su se na tom prostoru nekoć nalazile; Peščenica je pak nazvana po srednjovjekovnom posjedu. Sama riječ “Peščenica” znači područje s pijeskom, donesenim brzacima Medvednice. Hrvatsko-ugarski kralj Bela III. u dvanaestom je stoljeću posjed Peščenicu poklonio križarskim ivanovcima, a u četrnaestom stoljeću pripao je zagrebačkom arhiđakontu.

Trnje – ovaj dio Zagreba danas se prostire južno od željezničke pruge, između Savske i Heinzelove ulice, a sjeverno od Save. Njegovo ime, koje navodno duguje guštarama, vrištinama i trnovitim biljkama koje su nekoć obavijale kraj, prvi put se spominje davne 1242. godine, u Zlatnoj buli hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV., gdje se navodi da je taj prostor pripao Gradecu. U tome važnom dokumentu, kojim je Zagreb proglašen slobodnim kraljevskim gradom, spominje se i lokalna skela, koja će punih sedam stoljeća povezivati Zagreb s prekosavskim naseljima. Po već spomenutom vladaru, nazivali su je “Kraljevskim brodom”. U sedamnaestom stoljeću, u naselju je živjelo dvadesetak obitelji. Bili su to kmetovi grofa Oršića, koje je kasnije baštinio grof Kulmer. U devetnaestom stoljeću, nastaju prve jezgre neplanski građenih naselja siromašnih građana. Karakter sela zadržan je i početkom dvadesetog stoljeća: ondje se masovno uzgajalo povrće, namijenjeno za prodaju na zagrebačkim tržnicama, a mlijeko se svakog jutra nosilo na vrata kupaca. Između dva svjetska rata, naselje se postepeno pretvara u radničko.

Maksimir – četvrt je nazvana po istoimenoj park-šumi, koja se u njoj nalazi, a ova je pak ime baštinila od zagrebačkog biskupa Maksimilijana Vrhovca. Sredinom 1787. poduzetni duhovnik počeo je preuređivati lokalne biskupske hrastove šume i lovišta, a jedan od prvih javnih perivoja u Europi, koji je tako nastao, za javnost je otvoren sedam godina kasnije. Nakon što je optužen da je sudjelovao u jakobinskoj revolucionarnoj zavjeri, Vrhovac se povukao s projekta, u a uređenje perivoja preuzeo je nadbiskup Juraj Haulik (otuda prvotni naziv parka, Jurjaves). Park su oblikovali pejzažni arhitekt Michael Sebastian Riedl i glavni vrtlar Franjo Serafin Körbler, dok je većinu objekata projektirao Franz Schücht. Zoološki vrt ovdje je uređen 1925., povodom tisućgodišnjice hrvatskog kraljevstva.


Stenjevec – u davnoj prošlosti, ovaj dio grada bio je posjed bratstva Vratislavića, a zazivao se Dobra – kao njihovo zajedničko dobro. Kako i kada je promijenio ime u Stenjevec, nije posve jasno. Prema jednoj teoriji, nazvan je po lokalnom potoku Studencu, koji je iskrivljavanjem postao Stenjevec; prema drugoj, ime su mu dale stijene – ruševine iz rimskog vremena. Ostaci rimskog naselja – nekropola sa 130 grobova, bunar, keramičko posuđe i novac – otkriveni su koncem devetnaestog stoljeća, a postoje dokazi da je ondje postojala i savska luka. Godine 1950., Stenjevec je pripojen Zagrebu.

Piše: Lucija Kapural

Komentari