Od zlostavljanog dječaka do nemilosrdnog ubojice: Krvavi put jednookog lutalice

Henry Lee Lucas (1936. – 2001) nije volio mačke. Doista ih nije volio. Ubio je, pohvalio se, svaku mačku na koju je u životu naišao. Nije volio ni ljude, pa je i njih ubijao. Prema vlastitoj procjeni, u periodu između 1960. i 1983. godine umanjio je stanovništvo SAD-a za više od četiri stotine ljudi. Je li uistinu bio jedan od najmasovnijih koljača koji su ikad hodali Zemjom ili pak jedan od najvećih lažljivaca, teško je procijeniti. Nedvojbeno je dokazano da je ubio tri žene, što mu je priskrbilo doživotni boravak na “državnim jaslama”. Istina o stvarnom broju žrtava, kao i motivima za gnjusne zločine, pokopana je zajedno s Lucasom. Što se potonje stavke tiče, čovjek ne treba biti psihijatar da bi zaključio kako je ubojičino jezivo djetinjstvo imalo neke veze s tim.

Rođen je 1936. u Blacksburgu, siromašnom gradiću u Apalačkom gorju, kao najmlađe od devetero djece prostitutke Viole i stolara Andersona. Viola je zapovijedala u kući, dok je njen ne osobito bistri muž većinu vremena pijan spavao na kauču. Oni malobrojni koji su posjećivali njihovu trošnu brvnaru zvali su ga Beznogi: nakon što je strusio bocu viskija, doživio je prometnu nesreću u kojoj je izgubio obje noge.

Viola je bila užasna majka. Djecu je izgladnjivala i tukla, a osobito je mrzila najmlađeg sina, smatrajući ga mekušcem. Kako bi ga ponizila, tjerala ga je da u školu ide odjeven u haljinu i bosonog, a kad bi mu ondje dali cipele, divljački bi ga izmlatila jer je uzeo milostinju. Da stvar bude gora, ova poremećena žena tjerala je djecu da je gledaju dok je pružala seksualne usluge klijentima. Kad je Hery jednom takvom prilikom pobjegao iz sobe, potrčala je za njim i svom snagom ga raspalila drvenom daskom po glavi. Mjesecima nakon incidenta, dječak je trpio snažne glavobolje, nesvjestice i gubitke pamćenja.

Osmogodišnji Henry potukao se s bratom, a ovaj je dohvatio nož i zabio mu ga ravno u oko. Dječakovi vapaji nisu smekšali okrutno Violino srce:  pustila je da se malome rana zagnoji, pa su mu morali izvaditi oko i staviti stakleno. Ubrzo nakon toga, Anderson umire od upale pluća, nakon što je čitavu noć pijan ležao u snijegu. Upoznavanje s domaćim viskijem bio je njegov glavni doprinos odgoju sina – Henry je već s deset godina bio alkoholičar. Ulogu zamjenskog oca preuzeo je jedan od Violinih redovitih klijenata. Ovaj je dječaka upoznao sa seksualnim napadima na životinje, koji su redovito završavali njihovim mučenjem i ubijanjem. Naviknut na nasilne prizore, dječak je s užitkom sudjelovao u tim krvavim ritualima. Mnogo godina kasnije, ispričat će da je prvi put ubio ljudsko biće kao 14-godišnjak: navodno je zadavio djevojku koja je odbila otići s njim u krevet.

Gotovo neizbježno, okrenuo se kriminalu. Nakon niza sitnih pljački, kao 18-godišnjak je završio u zatvoru zbog oružane provale. Na slobodu je pušten dan iza dvadeset trećeg rođendana. Bez posla i perspektive, odlazi živjeti kod starije sestre u Tecumseh u Michiganu. Ondje se zaručio za mladu djevojku, pa je pozvao majku da je upozna. Viola nije bila oduševljena njegovom odabranicom te mu je naredila da je ostavi. Prvi put u životu, Henry joj se usprotivio. Došlo je do žestoke svađe koja je, budući da su oboje bili pijani, prerasla u fizički sukob. U jednom trenutku, sin je dohvatio nož i zario ga majci u trbuh. Iskrvarila je nakon nekoliko sati. Lucas je, zbog ubojstva drugog stupnja, osuđen na dvadeset godina robije, ali je zbog dobrog ponašanja odslužio tek polovicu kazne.


Ako je vjerovati Lucasovu kasnijem priznanju, nekoliko dana po izlasku na slobodu otpočelo je ono što je nazvao “epskom orgijom smrti”. Putovao je, naime, autocestama Sjedinjenih Država u potrazi za ženama koje bi silovao i ubio, a ubrzo je dobio i partnera u zločinu. U pučkoj kuhinji u Jacksonvilleu upoznao je Otisa Toolea, momka niske inteligencije i neukrotivih seksualnih poriva. Baš poput Lucasa, ovaj je imao bogato iskustvo sa silovanjem i ubijanjem, s razlikom u tome da su njegove žrtve bili mladići. Lucas je u njemu pronašao, kako će kasnije reći, materijal za oblikovanje. “Podučio sam ga finoj umjetnosti oduzimanja života. Imao je, naime, instinkt ali ne i mozak ubojice. Ljude je ‘sređivao’ uvijek na isti način, a ja sam mu objasnio da je to greška jer te tako najlakše uhvate. Savjetovao sam mu da jedne davi, druge kolje, a treće truje – to zbunjuje policajce pa misle da ima više različitih počinitelja”, objasnio je Lucas detektivima.

Toole se zaljubio u mentora a ovaj je, čisto iz znatiželje, pristao otići s njim u krevet. Predmet Lucasova zanimanja nije, međutim, bio Toole, već njegova 12-godišnja nećakinja Becky Powell. Dvojac je oteo blago retardiranu djevojčicu te je poveo na trogodišnje putovanje po američkim gradovima. Za to vrijeme, ispričat će kasnije Lucas, partneri su “silovali i ubijali sve one koji su imali nesreću stati im na put”. Na koncu su se smjestili u Stoneburgu u Texasu, gdje su pristupili religijskoj komuni “Kuća molitve”.

Becky, koju je Lucas predstavljao kao zaručnicu, kuhala im je i čistila. Isprva je bila vrlo poslušna, no s vremenom je počela čeznuti za roditeljima. Kad je “zaručnika” zamolila da je odveze mami i tati u posjet, ovaj se pravio da mu se ideja sviđa. Vožnja je trajala do obližnjeg šumarka, gdje je Lucas prerezao grkljan nesretnici, a potim se seksualno iživljavao nad njenim truplom. Članovime sekte kasnije je, lijući krokodilske suze, rekao da ga je voljena ostavila zbog drugog, no Tooleu je priznao istinu. Ovaj je samo slegnuo ramenima: “Što se može, nije imala sreće”.

Sreće nije imala ni Kate Rich, starica na čijoj su se farmi u Ringgoldu Toole i Lucas zaposlili. Kad je saznala da su krivotvorili njene čekove, vitalna 80-godišnjakinja pozvala je unuka da ih izbaci iz kuće. Nekoliko dana kasnije, staričino beživotno tijelo pronađeno je u stražnjem dvorištu. Nije trebalo dugo da policija poveže zločin s muškarcima koji su radili na njenom imanju. Detektivi koji su ispitivali Lucasa dobili su više nego što su očekivali: pored ubojstva Kate Rich i Becky Piwell, ovaj je priznao niz drugih ubojstava.

Kako je, zbog proteka vremena, dokaze bilo teško prikupiti, Lucasu i Tooleu suđeno je samo za ova dva umorstva. Osuđeni su na doživotnu robiju, no to nije zaustavilo Lucasove mračne ispovijedi. Duže od godinu dana, priznavao je zločine uzduž i poprijeko: broj navodnih žrtava sada je već prelazio stotine. Detektivi iz čitave zemlje počeli su hodočastiti kod njega, nadajući se kako će rasvijetliti njihove neriješene slučajeve. Ovaj je doista često pomagao, osobito ako bi ga poveli do mjesta zločina, odveli u hotel na spavanje i počastili odreskom. Do sredine te godine, policija je “riješila” 198 ubojstava koje je Lucas navodno počinio, što sam a što u partnerstvu s Tooleom.

Tužitelji su u vješto ispričanu priču počeli sumnjati kad je Lucas, koji nikad nije napustio SAD, ustvrdio kako je počinio niz ubojstava u Španjolskoj i Japanu, te da je nabavio otrov za masakr u Jonestownu. Osramoćeni, istražitelji su bili prisiljeni čitati novinske napise o tome kako ih je manipulativni zločinac povukao za nos kako bi dobio bolje uvjete u zatvoru. Pedesetpetogodipnji Lucas umro je u svojoj ćeliji, od infarkta. Koliko je ljudi doista ubio, nikad se neće saznati.

Piše: Lucija Kapural

Komentari