Pojava trajnih naselja vezuje se za proizvodnju hrane jer je zemlju na kojoj se uzgajala hrana trebalo ne samo zasijati već i kontrolirati kako sjeme ne bi bilo uništeno. Stoga su stalnim naseljima prethodila tzv. proto-stalna naselja, odnosno naselja u kojima su ljudi dulje boravili, ali opet ne stalno. Ljudi dakle nisu odjednom mogli napustiti svoj život u cikličnom kretanju u kojem su pratili životinje koje su lovili. Uoči bavljenja ratarstvom stvoreni su preduvjeti stalnog naseljavanja i sigurno je da ljudske zajednice nisu odjednom prestale s kretanjem, nego da se ciklus migracija nastavio još neko vrijeme te da je nakon prelaska na poljoprivredu metodom pokušaja i pogrešaka uočeno da se uz zasijanu zemlju mora živjeti.
Pojava stalnih naselja
Kada se tijekom stabilizacije ratarstva stvaraju stalna naselja, ona se postupno razvijaju, no nisu sva naselja bila podjednako prosperitetna i njihov je razvoj ovisio o brojnim čimbenicima. Urbanizacija se u svojim početcima povezuje s razvojem poljodjelstva, no razvijaju se i sredine koje su usmjerene na druge djelatnosti. Dobar primjer toga nalazimo na istočnoj obali Jadrana, gdje se rana naselja razvijaju ne toliko zbog poljodjelstva već trgovine i s njom usko povezane pomorske komunikacije. Uz prirodno-geografske čimbenike važnu ulogu u stvaranju trajnih naselja imaju i ljudi u čijim je rukama naselje, kao i gospodarski prioriteti nekog društva koji su promjenjivi kroz vrijeme. U razvoju naselja uočavaju se tri razvojne faze koje se kreću od predurbane preko protourbane do urbane faze.
Prva razvojna faza
U prvoj, predurbanoj fazi razvoja, egzistiraju krvnosrodnička naselja koja s povećanjem broja stanovnika se na neki način dupliciraju, a nova naselja su nešto kao zaselci koji gravitiraju jednom od njih koje ima veću važnost od ostalih (castellum). To je obično prvobitno naselje iz kojega se razvijaju ostala, a ono se s vremenom utvrđuje te ostalim članovima zajednice pruža sigurnost i utočište u nemirnim vremenima
Druga faza između sela i grada
Pojedina ruralna naselja tijekom vremena prerastaju u protourbana naselja, a važnu ulogu u toj, prijelaznoj fazi razvoja ima pojava novih načina privređivanja koji uzročno-posljedično dovode do društvenog raslojavanje. Stvaraju se heterogene teritorijalne zajednice (civitas) koje više nisu zasnovane na krvnom srodstvu i koje imaju svoje središte, koje se obično naziva oppidum. Poput castelluma ovo naselje ima veću važnost u odnosu na ostala. No i među tim naseljima postoje razlike, pa neka će od njih imati više, uvjetno rečeno, gradskih, a neka više seoskih obilježja.
Moderna stajališta
Moderna historiografija smatra da je primarna razlika između ruralnih i urbanih središta u ovisnosti niže rangiranih o više rangiranim naseljima i to u financijskom, radnom i sudskom smislu. No grubo gledano bitan način za utvrđivanje razlika između ovih više seoskih ili gradskih sredina je u tome što selo nikada nema sve pogodnosti grade. To u osnovi znači da, ako se na nekom antičkom lokalitetu otkrije naselje npr. s pripadajućim termalnim kompleksom ili pak fortifikacijama, da se ono ne može automatski smatrati gradom prije daljnjih detaljnijih istraživanja.
Urbana faza
Završnu fazu u razvoju naselja karakterizira pojava gradova koji, također, nisu međusobno identični po svojim obilježjima, što dobro potvrđuju njihove različite klasifikacije u rimskom razdoblju, a one su usko povezane s njihovom razvijenošću (municipiji s različitim stupnjem prava, kolonije). No, osvrnemo li se oko sebe, uočit ćemo da i dandanas niz gradova u našoj većoj ili manjoj blizini ima vrlo različita obilježja počevši od broja stanovnika, ponuđenih sadržaja pa sve do primjerice prevladavajućega gospodarskog usmjerenja građana nekog grada. Zajedničko obilježje urbanih sredina jest organiziran upravni sustav koji omogućava kontroliranje najvažnijih segmenata života na širem području, kao i, naravno, bogaćenja pojedinaca u toj upravi.
Rimski su gradovi bili središte trgovine, pri čemu je Rim bio najvažniji među njima, a zbog svojih se komercijalnih obilježja zna uspoređivati sa suvremenim trgovačkim središtima poput New Yorka i drugih današnjih megapolisa. Osnovno je obilježje gradova nekada i danas centralizirani sustav uprave i naglasak na potrošnji i akumulaciji kapitala.
Kakvi će biti gradovi u budućnosti i u kojem će smjeru ići daljnji urbanistički razvoj pokazat će stoljeća koja su pred nama.
Piše: Sonja Kirchhoffer
