Rođen je kao rob, veći dio mladosti bio je nepismen no, zahvaljujući inteligenciji, upornosti i hrabrosti koja je graničila s ludilom, uspio se vinuti u sam vrh američkoga političkog života.
Robert Smalls (1839. – 1915.) odrastao je u Beaufortu, ljupkom gradiću u američkoj saveznoj državi Južnoj Karolini. Njegova majka Lydia bila je ropkinja veleposjednika Henryja McKeeja, a navodno joj je upravo ovaj – milom ili silom – napravio dijete. Kako bilo, činjenica je da su majka i sin živjeli znatno bolje od ostalih robova na imanju: ona je obavljala kućanske poslove, a McKee je dječaka, vjerujući da nosi njegovu krv, poštedio tegobnih poslova. Nadalje, smio je ući u kuću svoga vlasnika i igrati se s lokalnom bijelom djecom. Lydia je isprva bila sretna zbog toga, no kako je mališan rastao, strahovala je da neće shvatiti koliko je ropstvo zapravo strašno.
Kako bi ga ovijestila po pitanju patnji ljudi “pogrešne” boje kože, na deseti rođendan ga je odvela u polje, gdje su deseci robova ubirali pamuk, rižu i duhan za ljetnog “zvizdana”. Majka mu je naložila da, u okviru svojih djetinjih mogućnosti, i sam uzme motiku u ruke te da kasnije, zajedno s ostalim radnicima, spava na zemljanom podu. Lekcija je bila efikasna – čak i previše.
Šokiran prizorom surovog bičevanja njegove braće i sestara, dječak je razvio duboku mržnju prema bijelim tlačiteljima. Kao tinejdžer, počeo je glasno prosvjedovati protiv institucije ropstva, što mu je priskrbilo nekoliko boravaka iza rešetaka. Strahujući da je njen pedagoši postupak bio greška, Lydia je zamolila McKeeja da njezina (i svog) sina zaposli u luci u Charlestonu, jednom od najvećih američkih gradova tog vremena. Ondje, u središtu trgovine robljem, mladić je palio gradske fenjere i meo ulice. Za svakih 15 dolara koje bi zaradio, bilo mu je dozvoljeno zadržati jedan – ostatak je morao slati gospodaru. Otkrivši strast prema moru i plovidbi, u narednom desetljeću napredovao je od lučkog radnika do kormilara.
Naočiti mladić, koga su svi u Charlestonu cijenili kao iskusna “morskog vuka”, u gradu je upoznao pet godina stariju ropkinju Hannah Jones. Vjenčali su se i dobili kćer, potom i sina, no mališan je umro prije drugog rođendana. Smalls, predani suprug i otac, maštao je o tome da otkupi slobodu svoje malene obitelji, no cijena je bila previsoka. Svjestan činjenice da bi mu trebala desetljeća da prikupi traženu svotu od 800 dolara (ekvivalent današnjih 25.000 dolara), i to ako ne bi jeo, počeo je očajavati. A onda, u svibnju 1861., domislio se rješenju – istinabog ekstremnom, no takav je bio i njegov problem.
U travnju te godine, napadom južnjačkog topništva na federalnu utvrdu Fort Sumter u Charlestonu, započeo je Američki građanski rat. Dok se povijest ispisivala pred njegovim očima, Smalls je postajao sve odlučniji u namjeri da slobodu jednostavno – zgrabi! Kad je dobio posao pomoćnog kormilara na “CSS Planteru”, konfederacijskom transportnom brodu pod zapovjedništvm brigadnog generala Roswella S. Ripleya, u njegovoj glavi počeo se formirati smjeli plan.
Dana 13. svibnja 1861. godine, u dogovoru s ostatkom crnačke posade broda, Smalls je čekao na trenutak kad će Ripley i njegovi ljudi izići na kopno. Suprugu i kćer prošvercao je u jednu od kabina, nakon čega je brod (natovaren sa stotinjak kilograma municije, pet velikih topova, sedamdeset kubičnih metara drva za ogrjev te stotinama sanduka punih namirnica i lijekova) jednostavno – ukrao!
Kontrolne točke prošao je zahvaljujući lukavstvu: nosio je Ripleyevu odjeću, oponašao njegovo držanje, koje je satima proučavao, a kao krinka poslužio mu je slamnati šešir široka oboda, koji je general uvijek nosio i koji mu je skrivao pola lica. Nevjerojatno, trik je upalio – na teritoriju Unije, gdje je odvezao brod, Smalls je dočekan kao junak.
Dok je u Charlestonu, u koji se više neće vraćati, njegova glava ucijenjena na vrtoglave četiri tisuće dolara (a zlosretni Ripley se odmarao iza rešetaka zbog svoga “kriminalnog nemara”), Smalls je postao zapovjednikom “CSS Plantera”, sada Unijina plovila. Za njegov podvig, Kongres mu je dodijelio čin mornaričkog časnika, 1500 dolara i audijenciju kod Abrahama Lincolna. Upravo Smalls bio je onaj koji je nagovorio tadašnjega američkog predsjednika da Afroamerikancima dozvoli pridruživanje vojsci. Dobivši zeleno svjetlo, osobno je unovačio preko pet tisuća crne braće, a u brojnim bitkama na moru, koje je vodio, pokazao je hrabrost i strateški genij.
Nakon rata, vratio se u Južnu Karolinu te s novcem koji mu je dodijelio Kongres kupio kuću svoga bivšeg gospodara. Altruističan kakav je bio, supruzi pokojnog gazde, staroj, onemoćaloj i senilnoj ženi koja mu je stalno dolazila na vrata, dopustio je da u tome velebnom zdanju ostane do kraja života!
Nakon što je otvorio jednu od prvih škola za crnu djecu u regiji, izborio se za mjesto u Zastupničkom domu Južne Karoline, a potom u državnom Senatu. Godine 1874., postaje predstavnik u američkom Kongresu, osvojivši osamdeset posto glasova. Tijekom pet uzastopnih mandata, neumorno se borio protiv rasne segregacije.
Piše: Lucija Kapural
