Od padobrana do čokolade s rižom: Veliki izumi iz male Hrvatske

Dana 12. veljače 1876. godine, Ferdinand Kovačević prijavio je prvi hrvatski patent u povijesti. Riječ je o tzv. dupleksnoj i kvadripleksnoj vezi, izumu u telegrafiji koji je omogućavao istodobno slanje dvaju ili četiriju brzojava preko jedne žice, uvelike unaprijedivši Morseov izum telegrafskog slanja poruka. To, međutim, nije bio ni prvi ni zadnji važan hrvatski izum. Ne samo da smo čovječanstvu podarili kravatu, čokoladu s rižom (stvorena je 1963. godine u “Zvečevu”) i one dražesne bijele psiće s crnim točkicama (da, govorimo o dalmatincima!), već svijet piše izumom Slavoljuba Penkale, diže brodove u zrak izumom Ivana Blaža Lupisa, osvjetljava mračne putove izumom Ante Maglice te identificira kriminalce metodom Ivana Vučetića!

À la Croate

Kravata, vjerojatno najrasprostranjeniji modni detalj na svijetu, Europom se proširila posredstvom hrvatskih vojnika u Tridesetogodišnjem ratu (1618. – 1648.), koji su na bojište izlazili s jedinstvenim vrpcama oko vratova. Francuzi, preciznije šminkeri Parižani, prvi su prihvatili modni dodatak koji se nosio “à la Croate” (“na hrvatski način”), što je korijen francuske riječi “cravate”. Povjesničar Francois Chaille ovako je opisao novi modni krik: “Oko 1635. godine, šest tisuća vojnika stiglo je u Pariz, kao podrška Luju XIII. Među njima je bio veliki broj hrvatskih plaćenika. Tradicionalna odora s vezanim, oslikanim maramama oko vrata pobudila je pažnju dvora. Marame su bile napravljene od različitih materijala: grubih, koje su nosili obični vojnici, te svilenih, rezerviranih za časnike. Taj elegantni hrvatski stil, potpuno nepoznat u tadašnjoj Europi, biva prihvaćen na francuskom dvoru te kod buržuja”. Mladi francuski kralj Luj XIV. počeo je nositi kravatu 1646., kad je imao samo sedam godina, te je tako na neki način odredio modni standard svih francuskih plemića. Koliko se Francuzima svidjela kravata, svjedoči  podatak da je 1667. godine ustrojena posebna pukovnija “Royal Cravates”, nazvana po Hrvatima koji su bili u njenom sastavu i nosili kravatu. S vremenom, ovi modni dodaci postali su simbol napretka: primjerice, za vrijeme Francuske revolucije, nosile su se crne kravate kao znak protesta protiv nazadnih ideja. Nakon što je Karlo II. donio kravatu u Englesku, osvojila je čitav kontinent. Poslije Prvoga svjetskog rata, postaje neizostavnim dijelom odjeće američkih muškaraca, a poslovni sastanci bez kravata danas su nezamislivi. Najljepše priznanje ovome modnom detalju odano je 2003. godine u Puli, kad je kravata svezana oko tamošnje Arene. Umjetničko je djelo Marijana Bušića ušlo je u Guinnessovu knjigu rekorda kao najduža kravata na svijetu!

Novi strojevi i stari snovi o letenju


Najstariji poznati crtež padobrana nastao je sredinom petnaestog stoljeća, a autor mu je bio talijanski izumitelj Francesco di Giorgio Martini. U istom stoljeću, Leonardo da Vinci objavljuje zbirku crteža “Atlantski kodeks”, sa znatno složenijom skicom padobrana. Oba padobrana predstavljala su tek teoretske zamisli, a onaj prvi funkcionalni konstruirao je te ga, skokom s četrdesetak metara visokog tornja bazilike Svetog Marka u Veneciji, iskušao naš Faust Vrančić, ostvarivši tako davni čovjekov san o letenju. Ovaj Šibenčanin, koji je ostavio neizbrisiv trag u brojnim znanstvenim područjima, u povijest najvećih izumitelja svih vremena upisao se 1615. godine, kad je svoj padobran, pod slikovitim nazivom “Homo volans”, Leteći čovjek”, predstavio u zbirci izuma “Novi strojevi”.

Što je to “Spasitelj obale”?

Davne 1860. godine, torpedo je izumio Hrvat Ivan Blaž Lupis, časnik austrougarske ratne mornarice. Revolucionarno podvodno plovilo izduženog oblika, ispunjeno eksplozivom i upravljano s obale, nazvao je “Spasiteljem obale”. Kako vlada u Beču nije bila voljna financirati projekt, povezao se s tadašnjim direktorom Riječkoga tehničkog zavoda Robertom Whiteheadom. Ovaj engleski industrijalac shvatio je potencijal izuma, pa dvojica muškaraca sklapaju ugovor o suradnji. Prema Lupisovoj ideji, Whitehead je 1866. konstruirao podmorsko oružje pogonjeno motorom na stlačeni zrak. Prva torpeda, naziva “Luppis-Whitehead”, otkupila je austrougarska mornarica, a potom i većina svjetskih pomorskih sila.

Otac daktiloskopije

Da nije bilo genija jednog Hrvata, mnogo bi zločina ostalo neriješeno. Policijske snage u svim zemljama svijeta za identifikaciju počinitelja kaznenih djela koriste se, naime, daktiloskopijom, metodom koju je stvorio Ivan Vučetić. Ovaj Hvaranin, po struci kriminalist, kao mladić je dezertirao iz austrougarske vojske te, kao slijepi putnik na brodu, emigrirao u Argentinu, najstariju i najmnogoljudniju naseobinu hrvatskih iseljenika. Nekoliko godina je radio u državnoj tvrtki za javne radove, da bi se 1888. preselio u netom osnovani grad La Plata i zaposlio kao vježbenik u Središnjem policijskom uredu. Brzo je napredovao, a kao voditelj Odjela za statistiku, počeo je raditi na životnom djelu: nepogrešivoj identifikaciji pomoću otisaka prstiju. Godinama proučavajući papilarne linije prstiju, jedinstvene za svakog čovjeka, uspostavio je sustav klasifikacije otisaka. Primijenivši metodu u praksi, Juan Vucetich, kako su ga argentinski kolege zvali, riješio je slučaj dvostrukog ubojstva koji je 1892. potresao novu domovinu. Godine 1902. desetoprstna metoda identifikacije, nazvana Vučetićevim sustavom, službeno je uvedena u Argentini, a potom i u brojnim drugim zemljama. Danas je daktiloskopija disciplina kriminalistike u cijelom svijetu.

Po kome su nazvane automatske mehaničke olvoke?

Kreativan duh Slavoljuba Penkale iznjedrio je gotovo stotinu inovacija primjenjivih u svakodnevnom životu, od praška za pranje rublja, preko termos-boce, lijeka protiv reume i sredstva za uništavanje gamadi, do rotirajuće četkice za zube. Ipak, hrvatski kemičar poljskih korijena najpoznatiji je po izumu koji nosi njegovo ime: automatskoj mehaničkoj olovci. Patentirao ju je davne 1906. godine, zauvijek promijenivši povijest pisane riječi. Njegova zagrebačka tvornica u kratkom je roku postala jednim od najvećih svjetskih proizvođača pisaćega pribora, a za pisaljke te vrste uvriježio se naziv – penkala.

Svaki američki policajac ima ovu svjetiljku

Pored Lupisa, u svjetskoj policijskoj praksi trag je ostavio još jedan Hrvat, Šibenčanin Ante Maglica. Završivši zanatsku školu, emigrirao je u Ameriku, da bi prvi izum, glavu vijka za obradbu metala tokarenjem, patentirao 1965. Desetljeće kasnije, sada već kao uspješan vlasnik tvornice, radio je za proizvođača dijelova baterijskih svjetiljki. Uočivši njihove nedostatke, stvorio je vodootpornu ručnu svjetiljku od aluminija, s dugmetom za paljenje i gašenje te prilagodljivom zrakom svjetla. Godine 1979. izum je patentirao pod imenom “Maglite”. Zbog svoje kvalitete i izdržljivosti, ručna svjetiljka “Maglite” postala je dijelom standardne policijske opreme u Sjedinjenim Američkim Državama.

Piše: Lucija Kapural

Komentari