Koliko javna percepcija može biti pogrešna, svjedoči primjer Billa Cosbyja. “Najduhovitiji čovjek Amerike”, kako su mu tepali, slovio je za uzorna obiteljskog čovjeka, humanitarca i prijatelja životinja, a zahvaljujući likovima koje je portretirao na malom ekranu, gledatelji su ga doživljavali kao kakva mudrog, dobroćudnog ujaka koji u džepu uvijek krije dvije-tri benigne šale i didaktičke opaske. Pokazalo se da je sve bila laž: nakon niza optužbi za seksualno zlostavljanje, omiljena televizijska zvijezda našla se s pogrešne strane rešetaka. Premda je izišao iz zatvora a supruga Camille mu je čudom odlučila oprostiti, na Cosbyjevom imenu ostala je mrlja koja se nikad neće skinuti.
Njegova životna priča podsjećala je na američku bajku o Uspjehu. Odrastao je u oskudnim materijalnim uvjetima, uz majku i djeda, a potonji ga je naučio pričati šale i na taj se način suočavati sa sumornom svakodnevicom. Nakon mature, pridružio se mornarici, da bi kasnije dobio atletsku stipendiju na Sveučilištu Temple.
Tijekom studija, radio je kao šanker, a činjenica da su se gosti smijali njegovim šalama nagnala ga je da se okuša u stand-upu. Nastupao je diljem Amerike, a publiku je toliko zabavljao da su se neki znali pomokriti u gaće od smijeha. Pod vodstvom mentora Carla Reinera, probio se na televiziju, a u zvjezdanu orbitu uzletio je kao dvadesetosmogodišnjak: za ulogu u serijalu “I Spy” dobio je “Emmyja”, postavši prvim Afroamerikancem koji se domogao te nagrade.
Osamdesete su bile njegove zlatne godine: svaku epizodu sitcoma “The Cosby Show”, koji nas je upoznao sa šarmantnom, pomalo luckastom obitelji Huxtable, pratilo je – trideset milijuna ljudi! Od rujna 1984. do travnja 1992., koliko se “The Cosby Show” prikazivao, ostao je na tronu najpopularnijega američkog serijala.
Na krilima slave, Cosby je čak i podbačaje uspijevao učiniti gledljivima. Primjerice, komediju “Leonard VI.” iz 1987. godine, parodiju špijunskih filmova u kojoj je glumio glavnu ulogu te je producirao i za nju napisao scenarij, kritičari su otpisali kao besmislicu, no gledatelji su se ipak smijali kao blesavi njegovom portretu agenta CIA-e koji se pokušava probiti kao ugostitelj. Dodatne simpatije Cosby je pobrao kad je doista primio “Zlatnu malinu” za taj film, što gotovo nitko od njegovih kolega nije napravio. “Nagrada je nagrada!”, našalio se prilikom preuzimanja “odličja” za najgoru ulogu.
Uslijedile su uloge u nizu uspješnih komedija, a poslovni uspjeh je, kako se činilo, pratio onaj privatni. S televizijskom producenticom Camille Hanks vjenčao se davne 1964. godine (zanimljivo, lik Clair Huxtable zasnovan je upravo na njoj!), a u braku su dobili petero djece. Godine 1997., obitelj je doživjela tragediju: Cosbyjev sin Eniss poginuo je u dvadeset osmoj godini, kao nevina žrtva mafijaškog obračuna. Svjetska javnost tih je dana duboko suosjećala s komičarom. Danas, unatoč činjenici da je nasmijavao generacije gledatelja, za njega malo tko ima lijepu riječ.
Piše: Lucija Kapural
